LIBER LXV
LIBER CORDIS CINCTI SERPENTE
SUB FIGURA
A D N I

Poglavlje I

Pet poglavlja se odnosi na pet Elemenata.
1. - Zemlja, 2. - Zrak, 3. - Voda, 4. - Vatra, 5. - Duh.

Svako poglavlje prikazuje svoj Element u svjetlu odnosa između
Adeptus Minora i njegovog Svetog Anđela Čuvara.

Tako je, u Poglavlju I, materijalni svijet ili osjetilni aspekt Prirode
prikazan kao čisto simbolična slika nečeg sasvim drugačijeg.
* * * * * * * * * * *
1. Ja sam Srce; a Zmija je ovijena
Oko nevidljive srži uma.
Uzdigni se, O moja zmijo! Sada je sat
Skrivenog i svetog neopisivog cvijeta.
Uzdigni se, O moja zmijo, u sjaju cvjetanja
U truplu Ozirisa koji pluta grobnicom!
O srce moje majke, moje sestre, moje vlastito,
Predano si Nilu, strašnom Tifonu!
Jao meni! ali veličanstvenost pobješnjele oluje
Uvezuje te i omotava ludilom oblika.
Budi mirna, O moja dušo! da čini mogu rastapati
Kada se palice uzdignu, a eoni promijene.
Pogledaj! U mojoj ljepoti kako radosna si Ti,
O Zmijo što miluješ moga srca krunu!
Pogledaj! mi smo jedno, a bura godina
Zalazi u suton, i Buba se pojavljuje.
O Bubo! zujanje tvoje tužne pjesme
Neka bude vječni zanos ovog drhtavog grla!
Ja čekam buđenje! Pozive s visine
Od Gospoda Adonaia, od Gospoda Adonaia!

Stih 1. Invokacija kundalinija.
Adept “umire” za običan svijet i procvjetava kao Lotos. On nestaje i ulazi u ponoćnu tišinu gdje obožava Khephru. Nakon toga čeka dolazak svog Gospoda.

2. Adonai se obratio V.V.V.V.V. - u, rekavši: Uvijek mora
postojati podvojenost u riječi.
3. Jer boje su mnoge, ali je svjetlost jedna.
4. Stoga ti pišeš ono što je od majke smaragda i
lapis-lazulija i tirkiza i aleksandrita.
5. Drugi piše riječi topaza i tamnog ametista i sivog
safira i tamnog safira sa šarama kao od krvi.
6. Ti nisi spokojan zbog toga.
7. Ne budi zadovoljan slikom.
8. Ja koji sam Slika Slike govorim to.
9. Ne raspravljaj o slici govoreći Onostrano! Onostrano!
Netko se penje do Krune preko Lune i preko Sunca i preko
Strijele i preko Temelja i preko tamne kuće zvijezda sa
crne zemlje.
10. Jer drugačije ne možete dosegnuti Točku Mirovanja.
11. Niti postolaru pristoji da brblja o Kraljevskim
stvarima. O postolaru! popravi mi tu cipelu, da mogu hodati.
O kralju! ako sam ja tvoj sin, pričajmo o Poslanstvu ka
Kralju tvom Bratu.

Stihovi 2.-11. Anđeo kaže: Svaki čovjek vidi Prirodu na svoj osobiti način. Ono što vidi samo je slika. Sve slike moraju biti ignorirane; Adept mora potpuno težiti prema Točki Mirovanja. Ova tema ne može biti raspravljena običnim jezikom; kralj mora govoriti o kraljevskim stvarima na kraljevski način.

12. Tada nastade tišina. Govor je za trenutak zastao.
Postoji svjetlost toliko jaka da se ni ne opaža kao svjetlost.

Stih 12. Tišina. Adept iskazuje svoje utiske. Najviši stupanj bilo koje vrste energije nadilazi moć promatrača da je registrira. Tako ona izgleda kao da dolazi iz nekog drugog sistema.

13. Vučji zub nije tako oštar kao čelik; ipak on prodire u
tijelo mnogo suptilnije.

Stih 13. Što suptilnija, to potentnija energetska forma, ali se teže opaža.

14. Kao što zli poljupci stvaraju zarazu u krvi, tako i
moje riječi proždiru ljudski duh.

Stih 14. Istina razara razum.

15. Ja dišem, a beskrajni nemir nastaje u duhu.

Stih 15. Život remeti mirnoću umnog prihvaćanja simbola smrti kao realnosti.

16. Poput kiseline što nagriza čelik, poput raka što
sasvim izjeda tijelo, takav sam i ja duhu čovječjem.

Stih 16. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara daje novu i višu formu energije koja uništava grublje tipove egzistencije.

17. Neću stati dok ga sasvim ne rastvorim.

Stih 17. Proces se nastavlja do ispunjenja.

18. Isto je i sa svjetlošću koja je upijena. Netko upija
malo i zove se bijel i svijetao; netko upija sve i nazvan je
crn.

Stih 18. Pojavni svijet proizlazi iz odbijanja “ljubavi”. Savršeno jedinstvo je tiho.

19. Stoga si ti, O moj dragi, crn.
20. O moj ljepotane, usporedio sam te sa crnim Nubijskim
robom, dječakom tužnih očiju.
21. O prljavi! psu! viču oni protiv tebe.
Jer ti si moj ljubljeni.

Stihovi 19.-21. V.V.V.V.V. budući je blizu kraja Adeptus Minoru izgleda zao.

22. Sretni su oni koji te hvale; jer oni te
Mojim očima vide.

Stih 22. Oni koji razumiju cjelokupan ovaj Rad slave V.V.V.V.V.

23. Oni te neće glasno hvaliti; ali za noćne straže jedan
će se prikrasti i stisnuti te tajnim stiskom; drugi će ti
krišom staviti krunu od ljubičica; a treći će biti još smioniji
i pritisnuti pomamne usne uz tvoje.
24. Da! noć će prekriti sve, noć će prekriti sve.

Stihovi 23.-24. Oni to rade na tajne načine.

25. Ti si Me dugo tražio; toliko si brzo hrlio naprijed
da te nisam mogao sustići.
O ti draga ludo! kakvom si samo gorčinom okrunio svoje
dane.

Stih 25. Perdurabo spriječava vlastiti uspjeh pretjeranom revnošću.

26. Sada sam sa tobom; i nikada neću napustiti tvoje biće.
27. Jer ja sam nježno vijugavo ovijena oko tebe, zlatno
srce!

Stihovi 26.-27. Jednom ustanovljeno sjedinjenje je vječno.

28. Moja glava je ukrašena sa dvanaest zvijezda; Moje
tijelo je bijelo kao mlijeko zvijezda; ono je sjajno sa
plavetnilom bezdana nevidljivih zvijezda.

Stih 28. Anđeo je okrunjen Zodijakom. Njegovo tijelo je tijelo Nuite.

29. Ja sam pronašao ono što je nemoguće pronaći; ja sam
pronašao posudu od žive.

Stih 29. Pronađena stabilnost zasnovana je na neprestanoj promjeni.

30. Podučavati ćeš svoga slugu na njegovim putevima, često ćeš
pričati s njime.

Stih 30. Izgleda kao nalog Svetom Anđelu Čuvaru da bude u bliskom kontaktu sa Adeptom.

31. (Pisar pogleda uvis i viknu) Amen! Sam rekao si to,
Gospode Bože!

Stih 31. Adept to prima kao definitivno obećanje.

32. Još je Adonai govorio s V.V.V.V.V. i rekao:
33. Hajde da se veselimo u mnoštvu ljudi!
Oblikujmo si iz njih čamac od školjke bisernice, tako da možemo ploviti po rijeci Amriti!

Stihovi 32.-33. Prijedlog Adeptu da razmotri pojavnost sa nove točke gledišta.

34. Vidiš li onu laticu amaranta, nošenu vjetrom sa malenih
slatkih obrva Hathorinih?
35. (Magister je to vidio i uživao u njenoj ljepoti.) Slušaj!
36. (Iz određenog svijeta dopre beskrajna jadikovka.)
Ta padajuća latica se malenima činila valom koji
guta njihov kontinent.

Stihovi 34.-36. Dvije točke gledišta: djevojčin osmjeh uključuje smrt mnogih čelija u njenom tijelu.

37. Stoga će oni koriti tvoga slugu, govoreći: Tko je
tebe odredio da nas spašavaš?

Stih 37. Gornje objašnjava kako ljudi mogu zamjeriti svom spasitelju. Oni krivo tumače njegova djela kao destruktivna.

38. On će biti bolno ožalošćen.

Stih 38. U svom ljudskom umu on je pogođen time.

39. Nitko od njih ne shvaća da ti i ja gradimo čamac od
školjke bisernice. Mi ćemo ploviti rijekom Amrit, sve do Yaminih gajeva tise, gdje se možemo beskrajno radovati.
40. Ljudska radost će nam biti srebrni sjaj, njihova tuga
plavetni sjaj - sve to u školjci bisernici.

Stihovi 39.-40. Ali cjelokupna relacija je iluzija. U stvarnosti Anđeo i Adept su se jednostavno sporazumijeli da plove beskonačnošću zajedno; Rad Adepta u oslobađanju čovječanstva je samo predstava viđena dok on oblikuje svoju školjku bisernicu.

41. (Pisar se zbog toga naljutio. On reče:
O Adonai i gospodaru moj, ja sam nosio tintarnicu i pero
bez naplate, u namjeri da uzmognem tražiti tu rijeku Amrit,
i ploviti po njoj kao jedan od vas. Kao nagradu tražim da
imam udjela u jeki tvojih poljubaca.)
42. (I to mu je odmah bilo podareno.)

Stihovi 41.-42. Ljudski um traži oslobađanje od patnje viđenjem Prirode u ovom svjetlu pozivajući se na služenje Majstorima nesebičnom predanošću.

43. (Ali ne; on time nije bio zadovoljan. S beskrajnim
poniženjem stremio je sramoti. Tada se začu glas:)

Stih 43. Um zahtijeva potpuno oslobađanje.

44. Ti uvijek stremiš; čak i u svom predavanju ti stremiš
sebe predati - i gle! ti se ne predaješ.
45. Otiđi u najdalja mjesta i obuzdaj sve stvari.
46. Obuzdaj svoj strah i svoje gađenje. Tada - predaj se!

Stihovi 44.-46. Metod. Znaj sve moguće, postani nezainteresiran za sve. Postigavši ovo, postani savršeno pasivan.

47. Bila jednom jedna djevojka koja je lutala među klasjem
žita i tugovala; tada niknu novi život, narcis, stoga ona
zaboravi svoju tugu i usamljenost.
48. Gotovo odmah nečujno dojaha Had pred nju, pa je
ugrabi.

Stihovi 47.-48. Persefona, zemljom vezana duša. Kukuruz = materijalno hranjenje; rezultat je žalost. Narcis = seksualni instinkt procvjetava kao Ljepota. Duša odmah zaboravlja “kukuruz” i želi cvijet, Had dolazi i odnosi je. Had je gospodar “Pakla”, dakle tajna i tamna, ali božanska Duša unutar svakog muškarca i žene. Otmica znači da potreba za Ljepotom budi Nesvjesno Ja koje onda preuzima vlast nad Dušom i postavlja je na tron, dozvoljavajući njen povratak na zemlju (Znanje materijalnog svijeta) samo u određena razdoblja, da bi ona pridonijela dobrobiti ljudskog roda.

49. (Tada pisar spozna narcisa u svom srcu; ali pošto
nije dospio do njegovih usana, on se postidio i više nije
govorio.)

Stih 49. Bio sam spopadnut potrebom da obožavam Ljepotu i osjećao sam se posramljenim nemogućnošću da napišem pjesmu koja bi bila vrijedna teme.

Stihovi 50.-58. Elaborirana Parabola u dijalogu.

50. Adonai se pak ponovo obrati V.V.V.V.V. - u i reče:
Zemlja je zrela za berbu; jedimo njeno grožđe i budimo
pijani od njega.

Stih 50. Anđeo nalaže Adeptu da se raduje stanovitim događajima koji se upravo trebaju dogoditi na zemlji.

51. A V.V.V.V.V. odgovori i reče: O moj gospodaru, moj
golube, prekrasni moj, kako će ta riječ izgledati djeci
ljudi?

Stih 51. Adept se pita hoće li čovječanstvo pravilno shvatiti njegovu doktrinu.

52. A On mu odgovori: ne kako je ti vidiš.
Izvjesno je da svako slovo ove šifre ima neku
vrijednost; ali tko će odrediti vrijednost? Jer ona varira,
ovisno o profinjenosti Onoga koji je stvara.

Stih 52. Anđeo se slaže; ali je još uvijek vrlo skeptičan, sugerirajući kako za svaki događaj možemo smatrati da znači bilo što što odaberemo.

53. A On Mu odgovori: Nemam li ja ključ toga?
Odjeven sam u tijelo od mesa; jedno sam sa Vječnim i
Svemogućim Bogom.

Stih 53. Adept tvrdi da je sposoban pravilno tumačiti pojave; da postoji jedna osobita relacija koja je istinita, a sve ostale su lažne. On podsjeća Anđela da se On ostvaruje (kao jedinstveno Biće uvijek identično Sebi) jednako u najnižoj materiji i u najvišem duhu.

54. Tada Adonai reče: Ti imaš Glavu Sokola i tvoj Falus
je Falus Asarov. Ti poznaješ bijelo i poznaješ crno i znaš
da su oni jedno. Ali zašto tražiš znanje njihove istovjetnosti?

Stih 54. Anđeo pita zašto bi se netko tko posjeduje apsolutni Vid i Gospodstvo i moć da se vine uvis (Glava Sokola), koji ima kreativnu energiju sposobnu da oplodi Prirodu, njegovu majku, sestru i ženu (Falus Asara), koji zna parove suprotnosti i činjenicu njihove istovjetnosti, trudio izračunavati jednadžbe koje izražavaju odnose među iluzornim simbolima različitosti.

55. A on reče: Da bi moje Djelo bilo ispravno.

Stih 55. Adept odgovara da mora razumijeti zakone iluzije ako želi djelovati u svijetu iluzija.

56. A Adonai reče: Snažni pocrnjeli žeteoc je požnjeo
svoj otkos i radovao se. Mudrac je procjenio svoje mišiće,
razmislio, nije shvatio, pa je bio tužan.
Žanji i raduj se!

Stih 56. Anđeo odgovara da takva kalkulacija vodi čovjeka do vjerovanja u realnost iluzija, da postane pomućen njihovom kompleksnom lažnošću, te napokon, ne vjerujući vlastitim snagama, suzdrži se od djelovanja plašeći se pogrešaka; jer nije tako važno što netko radi, s obzirom da je jedan skup iluzija jednako dobar kao i bilo koji drugi. Posao Adepta je da sprovodi svoje Djelo muževno i sa užitkom, bez žudnje za rezultatom i bez straha od nezgoda. On bi trebao uvježbavati svoje sposobnosti do krajnosti; slobodno ispunjavanje njegovih funkcija je dostatno opravdanje. Postati svjestan bilo kojeg organa je dokaz da nešto nije u redu.

57. Tada je Adept bio zadovoljan i podigao je ruku.
Gle! zemljotres i pošast i stravu na zemlji!
Zbacivanje onih koji su sjedili na visokim mjestima;
gladovanje mnoštva.

Stih 57. Adept prima ovaj savjet i upotrebljava svoju energiju. Vidljivi rezultat njegova Djela je katastrofa.

58. A zreo i sočan grozd pade mu u usta.

Stih 58. Ali cijela ideja njegovih odnosa sa Čovječanstvom kao Spasitelja se pokazuje fantazmagoričnom. Istina je da je on “pojeo plod”; to jest, počeo uživati banket sa svojim Anđelom najavljen u Stihu 50. (vidi CCXX, I, 31)

59. Umrljan je purpur tvojih usta, O ti sjajni, bijelom
slavom usana Adonaia.

Stih 59. Svaki čin Adepta je u stvari poljubac Anđela.

60. Pjena grožđa je poput oluje na moru; brodovi se tresu
i podrhtavaju; kapetan broda je uplašen.

Stih 60. Ekstaza odnosa Adepta i njegova Anđela raspršuje “normalne” misli; Ego se boji da će izgubiti kontrolu nad tokovima uma. Ovo se (naravno) javlja u manje realnoj sferi, onoj normalne svjesti. Ego je s pravom zabrinut, jer ova ekstaza će dovesti do situacije kada će njegova anihilacija biti neumitna kako bi Adept mogao preći preko Bezdana i postati Majstor Hrama. Zapamtite da Ego nije odista centar i kruna individue; zaista, cijela nevolja proizlazi iz njegove lažne tvrdnje da on to jest.

61. To je tvoje pijanstvo, O ti sveti i vjetrovi otkovitlaše
pisarevu dušu do sretnoga neba.

Stih 61. Ekstaza Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara donosi mir “pisarevoj duši” (njegovom svjesnom umu) utiskujući takvu energiju njegovim mislima da je njihov uobičajeni sukob (koji uzrokuje patnju) postao nevažan, kao što je osobni antagonizam u nesreći pješadijskog puka zaboravljen uslijed uzbuđenja nastalog jurišem.

62. O Gospode Bože! neka se nebesa sruše u bijesu oluje!
Neka pjena grožđa oboji moju dušu Tvojom svjetlošću!

Stih 62. Ali um, znajući da će se stare svađe vratiti kad ekstaza prođe, traži da ova anestezija bude uklonjena. On teži da uđe u ushićenost svakim elementom svoga bića, bez obzira na bol. Zna da neće nikada biti potpuno zadovoljan sve dok svaka odvojena žilica ne zadrhti u harmoniji tim vrhovnim ushitom.

63. Bakhus je ostario i postao Silen; Pan je uvijek bio
Pan, zauvijek i bez prekida kroz eone.

Stih 63. On zna da su niži tipovi intoksinacije donijeli razdraženost i da završavaju u mrtvilu i senilnosti. Zahtijeva Ludilo Pana, ugrađivanje svakog djelića njegova bića u jedan simbol koji uključuje Sve. Ovaj simbol treba kombinirati inteligenciju (sveznanje) Čovjeka sa svemoći predstavljenom rogovima i kreativnim zanosom poskakujućeg Jarca. Ovaj Pan nije intoksiniran već potpuno lud, bivajući ponad razlika (znanje), jer uključuje sve u sebi; on je također imun na vrijeme, s obzirom da bilo što da se desi može biti samo unutar njega; znači, svi događaji su jednako ispoljavanje njegovih funkcija i stoga praćeni zanosom, s obzirom da je On uključio sve mogućnosti u Svom jedinstvu tako da je bilo kakva promjena dio Njegovog života, čin ljubavi po volji.

64. Opijaj najunutarnjije, O moj ljubavniče, a ne najizvanjskije!

Stih 64. Ovo je vjerojatno još jednom glas Anđela. On zapovijeda Adeptu da u budućnosti manje pažnje posveti pretvaranju grubih impresija u užitke jedinstva. Veći je uspjeh uzrokovati da se Nesvjesno pomiješa sa Anđelom, jer to je krajnji Sakrament. Adept je previše podložan da bi bio zadovoljan svjesnom radošću uzrokovanja onih misli koje su uvijek bile izvor grešaka da zablistaju čistoćom i sjajem na dodir Anđela. Ali puno je važnije odreći se ovih nagrada, ma kako neizrecivo svete i zanosne one bile, u želji da se usavrši najunutarnije Jastvo, da ga se očisti od osobnosti i sjedini ga se sa Univerzumom, mada je takvo Postignuće preduboko za direktan svjesni uvid.

65. Tako je to - uvijek isto! Naciljao sam u oguljeni
štap mog Boga i pogodio sam; da, pogodio sam.

Stih 65. Tajnim kodom Adept potvrđuje da je istog spola (takoreći) kao i njegov Anđeo. Ovo nije sjedinjenje različitih koje proizvodi tertium quid (Lat. “treća stvar”), već realizacija identiteta, kao povratak u svjest iz delirijuma, čija ekstaza ne nosi nikakve plodove koji bi uključili nove odgovornosti, nove mogućnosti tuge, već je samodostatna, bez prošlosti i budućnosti.

“Oguljeni štap” je stvaralačka Energija Anđela, lišena svih velova, usmjerena ka Zenitu, spremna i nestrpljiva da djeluje. Adept ustvrđuje s radošću da je težio ujediniti se s ovom Idejom i u tome uspio.
* * * * * * * * * * *
Ovime završava opis odnosa Adepta i njegovog Anđela što se tiče elementa Zemlje, konkretnog i manifestiranog aspekta Prirode. Cijela je iluzija uništena; kruh je postao tijelo Boga. Ipak ovo je najniži oblik postojanja; u slijedećem poglavlju ćemo razumijeti kako je um - za razliku od sadržaja misli - pročišćen i posvećen Magikom Adepta.

II Poglavlje

Prethodno poglavlje opisuje efekt djelovanja Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara na vanjski izgled stvari i senzacije time izazvane; to je transmutacija elementa Zemlje i odgovarajućeg dijela duše, Nefeša.
Sada se okrećemo Elementu Zraka, sposobnosti zvanoj Ruah, koji je um promatran kao instrument intelektualnog razumijevanja, mašina adekvatna za analizu impresija i njihovog interpretiranja u terminima svjesne misli. Rad na postignuću Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara počinje u Tifaretu, središtu Ruaha, a rezultat uspjeha je harmoniziranje, koncentriranje i uzdizanje mješavine nejasnih ideja koje su sugerirane besmislenim multipliciranjem mentalnih koncepcija.

************************
1. Ja uđoh u planinu od lapis-lazulija kao zeleni sokol što na
prijestolju Istoka među tirkiznim stupovima sjedi.

Stih 1. Opisuje uzlazak Božanske Svjesti (Sokol) obojene ljubavlju (zeleno) u svijet zvjezdanog prostora (lapis-lazuli, koji je plav sa mrljama zlata) uravnoteženom putanjom od zemlje do neba (tirkizni stupovi). Istok je strana svijeta pridodana Zraku, a Sokol je tamo “ustoličen”, to jest, stabilan. Ma kakva misao uskrsla u umu ništa ga ne može uznemiriti.

2. I tako dospjeh u Duant, stanište zvijezda i začuh glasove kako
glasno nariču.

Stih 2. Budući otvorena prema cijelom Univerzumu, Duša čuje sve što je rečeno. (Zrak je nositelj zvuka).

3. O Ti koji si ustoličen na Zemlji! (tako mi reče izvjesna
Osoba Pod Velom) ti nisi veći od svoje majke! Ti sićušna
mrljo praha!
Ti si Gospod Slave i prljavi pas.

Stih 3. “Osoba pod velom” (Izida) objašnjava da ni jedna individualna svjest ne može biti ništa više od sfere koja ju je rodila i koja sačinjava njenu okolinu. To je jednako uzvišeno i bezvrijedno, jer su ove kvalitete samo iluzije proizvedene iz umjetnih relacija, koje mogu biti odabrane po volji.

4. Obrušivši se dolje, opustivši svoja krila, stigoh u
tamno-sjajna staništa. Tu u tom bezobličnom bezdanu ja
bijah učinjen učesnikom Obratnih Misterija.

Stih 4. Božanstvo, u cilju svog ostvarenja, se mora dobrovoljno podvrći prolasku kroz iskustvo nesavršenstva. Ono mora uzeti Sakrament koji ga sjedinjuje sa tamnim glamurom “Zla”, drugim dijelom onoga što “Griješnika” egzaltira do “Božanstva”.

5. Patio sam u smrtonosnom zagrljaju Zmije i Jarca;
iskazivao sam pakleno štovanje sramoti Khema.

Stih 5. Ono prihvaća formulu:

(a) Dualnosti, to jest, života kao vibracije.
(1) Smrti.
(2) Iluzije Znanja.

(b) Progonstva.
(1) Strasne Žudnje.
(2) Rada.

Ono prihvaća sramotu bivanja Bogom zatočenim u animalnu formu.

6. Unutar toga je bila ta vrlina, da Jedno postaje sve.

Stih 6. Predmet ovog čina je realizirati mogućnosti nečije jedinstvenosti predstavljanjem svoje cjelovitosti kao bezbroja pojedinačnih slučajeva, baš kao što netko može pokušati dobiti ideju značenja “poezije” studirajući sve pristupačne poeme. Ništa od ovog ne može biti više od nesavršene ilustracije apstraktne ideje; ipak samo kroz ovakve konkretne slike može netko razumijeti što to znači.

7. -16. Rijeka je struja misli. Barka je svjest. Purpurna jedra su strasti koje određuju njen kurs, a žena je čisti Ideal koji netko nastoji učiniti svojom stalnom preokupacijom i vodećim načelom svojeg svjesnog života. Ova “žena”, iako je
od zlata, je samo beživotna slika. Rijeka je od krvi; to znači da struja misli mora biti poistovjećena sa svrhom vlastitog života, a ne puki medijum za odražavanje svake usputne impresije.

7. Zatim sam ugledao viziju rijeke. Na njoj je bio maleni
brod; a u njemu pod purpurnim jedrima bila je žena od zlata,
kip Asi iskovan od najfinijeg zlata. I rijeka je bila od krvi, a
brod od sjajnog čelika. Volio sam je i izgubivši
svoj pojas, bacio sam se u bujicu.

Stih 7. Barka je od čelika. Proizlazi da svjest mora biti sposobna oduprijeti se upadu bilo kakvih nepoželjnih misli. Ljubeći ovaj ideal, Aspirant se oslobađa svega što ga sputava (srama, sebičnosti, itd. - “izgubivši pojas”) i gubi svoj ego u samoj Misli (“bacih se u valove”).

8. Uskočio sam u maleni brod i tijekom mnogih dana i noći
sam je ljubio, paleći prekrasan miris pred njom.

Stih 8. On se poistovjećuje sa čistom sviješću, sviješću - imun od, pa ipak plutajući na misaonom toku - i posvećuje se ovom Idealu sa pjesničkim i religioznim žarom.

9. Da! ja dao sam joj od cvijeta svoje mladosti.

Stih 9. On posvećuje svoju kreativnu energiju Idealu.

10. Ali ona se nije pomaknula; moji poljupci su je samo
uprljali tako da je pocrnjela preda mnom.

Stih 10. Ovaj proces uništava površnu ljepotu Ideala. Ljepota je iskvarena dodirom smrtnosti.

11. Pa ipak sam je obožavao i dao sam joj od cvijeta
svoje mladosti.

Stih 11. Usprkos razočaranju, Aspirant ustrajava na “ljubavi pod voljom”. On se daje potpuno Istini, čak i sada kada izgleda tako tamna i zastrašujuća.

12. Tako se zbilo da je zbog toga ona oboljela i
izopačila se preda mnom. Gotovo se bacih u bujicu.

Stih 12. Ideal se sada razbija u ogavne oblike, te više nije prepoznatljiv kao objekt njegove ljubavi. On je iskušavan željom da napusti Ideal i da traži spas od Svjesnosti bacajući se u one uznemirujuće misli koje ga okružuju.

13. Tada na predodređenom završetku njeno tijelo je
postalo bijelje od mlijeka zvijezda, a njene usne crvene i
tople poput zalazećeg sunca, a njen život užarenost bijele
vreline podnevnog sunca.

Stih 13. Ovaj očaj naglo iščezava. Njegov se ideal pojavljuje u svom pravom obliku, živa žena umjesto mrtvog kipa od zlata. Njena je supstanca sada čišća od same zvjezdane svjetlosti; njene usne - instrumenti njenog govora i njenih poljubaca - su pune života i topline sunca - t.j., one obećavaju odmor, ljubav i Ljepotu (Hathor, boginja Zapada). Ona je živa s čistom energijom iz središta sistema kojem aspirant pripada: tj., ona je realizacija stvaralačke ideje čiji je do sada bio samo jedan dio.

14. Tada se ona podiže iz bezdana Vjekovnog Sna i
njeno tijelo me obgrli. Potpuno se stopih sa njenom
ljepotom i bijah zadovoljan.

Stih 14. Tama prošlosti nestaje kako Ideal obuhvaća Aspiranta; i njegov se Ego rastapa u ekstazi jedinstva s njom; on postaje suština sve Radosti.

15. A rijeka je tada postala rijeka Amrit, a maleni čamac
kočije od mesa, a njegova jedra bijahu krv srca koje me je
nosilo, koje me je nosilo.

Stih 15. Sada njegove misli postaju besmrtne; njegova svjest je shvaćena kao nositelj njegova psihičkog života - umjesto obrnuto, kako neinicirani zamišljaju. Njegove strasti nisu više simptomi nezadovoljstva, već su jednake s njegovim individualnim životom. Stoga nema sukoba s Prirodom. Sama Volja je Jastvo.

16. O zmijska ženo zvijezda! Ja, čak i ja sam te
oblikovao iz blijede statue od finog zlata.

Stih 16. Moj osobni koncept Nuite je rezultat Magičke Operacije koju sam izvodio kako bih dao život idealu kojeg sam prvobitno imao u svom srcu, obožavao i odlučio realizirati. Cijeli odjeljak opisuje proces rada s bilo kojom danom idejom kako bi ona bila dovedena savršenstvu.

17. Također i Sveti izađe pred mene i ugledah bijelog
labuda kako plovi plavetnilom.

Stih 17. Labud je ekstatična Svjest Adepta. Ona je uravnotežena u bezgraničnom svemiru, podržana Zrakom - tj., medijem misli.

18. Među njegovim krilima sam sjedio, i eoni prohujaše.

Stih 18. U Ekstazi vrijeme ne protiče.

19. I tako, labud je letio i spuštao se i uzlijetao, pa
ipak ne dospjesmo nigdje.

Stih 19. Ekstaza se kreće od jedne uzvišene Radosti do druge; ali napredak nije moguć u savršenstvu. Stoga nema cilja kojem bi težili ovi pokreti.

20. Mali ludi dječak što je putovao sa mnom obrati se
labudu i reče:

Stih 20. Dječak je ljudski razum, koji zahtijeva mjeru kao prvi uvjet razumljive spoznaje. Svjestan vremena, on ne može razumjeti zašto svo ovo kretanje nije dovelo labuda blizu neke fiksne točke, ili kako to da odnos početne točke prema sadašnjoj poziciji nije uvijek prisutan. On ne može pojmiti kretanje koje nije u odnosu sa fiksnim središtem.

21. Tko si ti koji ploviš i letiš i spuštaš se i dižeš u prazno?
Vidi, mnogi eoni su prošli; odakle dolaziš? Kuda
misliš poći?
22. I smijući se ja ga ukorih, govoreći: Niotkuda! Nikud!

Stih 22. Ja odgovaram da, shvaćajući kontinuitet (Nuit) kao takav, ne postoje nikakve “prostorne-oznake”.

23. A pošto je labud šutio, on uzvrati:
Tada, ako nema cilja, čemu ovo vječito putovanje?

Stih 23. Labud je naravno u tišini: Ekstaza nadilazi izražavanje. Razum traži motiv kretanja, u odsutstvu svih odredišta.

24. I ja naslonih svoju glavu na Glavu Labuda i nasmijah
se, govoreći: Zar nije neizreciva radost u ovom besciljnom
letu? Zar onaj koji želi postići neki cilj nije zabrinut i
nestrpljiv?

Stih 24. Približavajući ovu misao ekstazi Adept se smije, kako iz čiste radosti tako i bivajući zabavljen neprihvatljivom apsurdnošću “racionalnih” argumenata od kojih je sada zauvijek slobodan. On izražava svoju ideju na slijedeći način: nesputano vježbanje vlastitih sposobnosti je čisti užitak; ako osjetim potrebu za dosizanjem nekog cilja, to će uključivati bol žudnje, naprezanje u pokušaju i strah od pogreške.

25. A labud je i dalje šutio. Ah! ali mi plovismo
beskrajnim Ambisom. Radost! Radost!
Bijeli labude, nosi me uvijek uvis među svojim
krilima!

Stih 25. Ekstaza ostaje nepomućena. Ali dijalog je uzrokovao da se Adept mnogo dublje osvrne na svoje stanje blaženstva, tako da Ekstaza postaje nepokretna, ostvarujući svoj savršeni odnos sa beskonačnošću kontinuuma. Adept zahtijeva da ekstaza bude neprekidna.

26. O tišino! O ushitu! O svršetku stvari vidljivih i
nevidljivih! Sve je ovo moje, koji jesam Ništa.

Stih 26. Tišina prekida nesavršenstvo podrazumijevano u govoru - sve riječi su dokaz dualnosti, prekidanja Savršenstva.
Ushićenje: kraj konflikta između bilo koje dvije stvari; one su rastvorene Ljubavlju; te, gubeći osjećaj Ega koji uzrokuje bol doživljavanjem odvojenosti od Svega, svoje nesavršenosti, oslobađanje od napetosti se izražava ushićenjem.
“O kraju svih stvari, vidljivih i nevidljivih!” Ovo ne samo da znači da sve stvari - budući su nesavršene - su uništene, nego i to da je to njihov istinski cilj - τελοσ - njihovo savršenstvo.
“Ovo je sve moje, koji Nisam”. Adept je sada opsjednut svim stvarima, stigavši do stanja zvanog “Nisam” koje ih sve uključuje i kojeg su oni samo odrazi.
Sve dotle dok god je on bio pozitivni Ego, bio je jedan od njih i oprečan njima; oni nisu bili njegovi. Da bi ih napravio svojima on mora postati kontinuum u kojem sve stvari egzistiraju potencijalno kao članovi bilo koje serije koja može biti odabrana da pokaže bilo koju željenu osobinu svoje Prirode.

27. Blješteći Bože! Dozvoli mi da načinim statuu od dragulja i
zlata za Tebe! da je ljudi mogu zbaciti dolje i izgaziti u
prah! Da bi oni mogli vidjeti Tvoju slavu.

Stih 27. Adept je pokrenut da prikaže Božanstvo koje je opazio pomoću poezije. On predviđa da će svjetovnjaci biti razbješnjeni, da će prezrijeti njegove knjige i izgaziti ih nogama; ali dok to budu radili njihove će oči biti otvorene slavi Boga. Ovo može značiti da će moj rad probuditi pravi religiozni žar u onima koji su potpuno izgubili vjeru i viziju; njihov bijes protiv mene će ih potaknuti da shvate da je na dnu njihovih srca osjećaj da su oni duhovna stvorenja.

28. Neće se pričati na trgovima da sam ja došao, onaj
koji treba doći; ali Tvoj će dolazak biti jedna riječ.

Stih 28. Moj religijski rad neće rezultirati u prepoznavanju mene kao Osloboditelja; ali ljudi će priznati da je Duh Sunčanog Boga Horusa dahnuo nad njima i dao život njihovoj glini.

29. Ti ćeš se iskazati u neiskazanom; na tajnim
mjestima ljudi će te sretati i Ti ćeš ih nadvladati.

Stih 29. Horus (točno značenje “Horusa” u ovom odjeljku mora biti uzeto iz CCXX, pogl. III) će biti prepoznat kao objašnjenje svih onih energija Univerzuma za koje znamo da moraju postojati, mada ih naša osjetila ne mogu primjetiti. Ljudi će opaziti Horusa kada istražuju misterije Prirode - t.j., Nesvjesno u Čovjeku ili strukturu Atoma. Prisiliti će ih da priznaju kako je On taj krajnji princip iza svih manifestacija, nasuprot njihovih starih teorija.

Stihovi 30.-36. Dječak je Ganimed, orao je ptica Jupitera. Ovdje je on slika Adepta.

30. Vidjeh blijedog tužnog dječaka kako leži na suncu
preko mramora i plače. Sa strane mu je bila zaboravljena
lutnja. Ah, ali on plakaše.

Stih 30. On je blijed, kao da je svoju krv predao svom Djelu. On je tužan, kao da razumije Tugu Univerzuma. (Njegov ga je Rad učinio svjesnim ovoga). On je legao dolje, iscrpljen i pitajući se da li ima smisla raditi. On je na mramoru; to znači, gole teške činjenice postojanja, usprkos svom uljepšavanju, ozljeđuju njegovo tijelo. On je na sunčevoj svjetlosti; on i predobro vidi Prirodu. Njegov Anđeo sja nad njim, ali iz nepristupačnih visina. On plače: on čija je dužnost točiti vino Bogovima, može samo prolijevati slanu vodu na jalovu zemlju. On je legao i čak je zaboravio lutnju. On ne može stvarati muziku; on je čak izgubio sjećanje da je u davnini mogao.

31. Tada se iz bezdana slave pojavi orao i prekri ga
sjenom. Sjena bijaše tako tamna da se on više nije vidio.

Stih 31. Orao simbolizira utjecaj Oca Bogova, također i najvišu formu Magičkog Života i Gospodstvo nad Zrakom, tj., moć vladanja svijetom misli. Ovo ga prekriva sjenkom skrivajući njegovu osobnost od pogleda.

32. Ali začuh lutnju kako živo progovara kroz plavetni mirni
zrak.

Stih 32. Tako nadahnut on nastavlja svoju glazbu s radošću. Zrak postaje miran; što znači, nikakve ga misli ne uznemiruju, a on je plave boje, budući ispunjen duhovima svetosti, ljubavi i čistoće.

33. O! glasniče Ljubljene, neka Tvoja sjenka bude preko
mene!

Stih 33. Adept priziva riječ svog Anđela kako bi utihnuo sve osobne misli.

34. Možda je Smrt Tvoje ime ili Sram ili Ljubav.
Ali sve dok mi donosiš vijesti od Voljene, neću
pitati tvoje ime.

Stih 34. On će to prihvatiti u bilo kojem obliku se pojavilo; makar i sama smrt bila neophodna da dokine dosađivanje Ega ili Sramota da nije u stanju potvrđivati se ili Ljubav koja uništava ambiciju.

35. Gdje je sada Majstor? viču mali budalasti dječaci.
Mrtav je! Osramoćen je! Vjenčao se! i njihov podsmijeh
će odzvanjati svijetom.

Stih 35. Njegove “racionalne” predrasude će vjerojatno pitati - u tom slučaju - “Što je s tvojim magičkim ambicijama? Ti nisi Majstor kakav si želio biti; ti si jednostavno rob tog svog Anđela - što god to moglo značiti - tvoja je osobnost ugušena, tvoje su ambicije propale, tvoja jedina okupacija je da budeš odjek njegovim naputcima, koje čak ni ne odobravaš. Ti si uništio svoje Jastvo; zavrijedio si grdnju svojih prijatelja; napustio si svoju karijeru i vezao se za ženske hireve.”

36. Ali Majstor će dobiti svoju nagradu.
Smijeh onih koji se rugaju biti će valovi u kosi Voljene.

Stih 36. Adept priznaje da su se tijelo i um, ostavljeni njihovoj sudbini, sreli s ovim katastrofama. Ali prisnost sa svojim Anđelom koju je postigao dobrovoljno se odričući svekolike brige za vlastite poslove opravdava njegovo ponašanje; i predbacivanja njegovih intelektualnih predstava nisu prihvaćena. Njemu su ona uskomešanost kose Ljubljene (zračeće energije Anđelove Osobnosti); to jest, ona prizivaju njegovu usmjerenost nekoj od Njegovih Slava.

37. Vidi! Bezdan Velike Dubine. Unutra je moćni delfin
šibajući svoje bokove silinom valova.
38. Tamo je takođe i zlatni harfist, koji svira beskrajne
tonove.
39. Tada je delfin uživao u tome, odbacio svoje tijelo i
postao ptica.
40. Harfist također odloži svoju harfu i počne svirati
beskrajne tonove na Panovoj fruli.
41. Tada ptica neizmjerno poželi to blaženstvo i odlažući
svoja krila postade šumski faun.
42. Harfist također odloži Panovu frulu i ljudskim glasom
počne pjevati svoje beskrajne tonove.
43. Tada fauna obuze ushit i daleko ga je slijedio;
konačno harfist zašuti i faun postade Pan u središtu
prvotne šume Vječnosti.
44. Ti ne možeš očarati delfina šutnjom, O moj proroče!

Stihovi 37.-44. Ovaj je odjeljak parabola sa nekoliko primjena.

1. Opisuje metodu postizanja Koncentracije pomoću “Stepenica”. (Vidi Liber Aleph, Pogl. 179-182).
2. Označava kako postupati sa osobama koje netko želi inicirati.
3. Daje metodu prelaska iz jednog stanja uma u drugi po Volji.
Glavna ideja, u svim trima pitanjima, je da moramo pronaći odgovarajući lijek bilo kojoj bolesti koja aktualno postoji, a ne neku savršenu medicinu.
Prvobitna tvar mora biti provedena korak po korak kroz svaku fazu procesa; beskorisno je pokušati dobiti Savršenu Tinkturu iz nje izvođenjem Krajnje Projekcije.
4. Opisuje cijeli proces Inicijacije.

Ova četiri značenja zahtjevaju detaljno tumačenje, stih po stih.

O Koncentraciji
Stih 37. Bezdan je Um; Delfin je tjeskobna Svjesnost.
Stih 38. Harfist je učitelj čije hvaljenje Puta Mudrih potiče profanog da traži inicijaciju; on je guru koji smiruje um potičući ga da sluša harmonične zvukove, umjesto da se muči razmišljanjem o njegovim bolima i strastima. Ovi su zvukovi proizvedeni mehaničkim sredstvima; oni se odnose na prakse kao što je asana, itd.
Stihovi 39-40. Oslobođena svoje grubosti i nasilnosti, svjest teži uzvišenim idealima. Ona je, dakako, nesposobna da bude tiha i ne baš inteligentna.Ona je uvježbavana slušanjem harmonije života - daha koji nadahnjuje trščanu sviralu, umjesto mišičima pokretanog metala. Ovo se odnosi na pranajamu, ali također i na razumijevanje da je inspiracija sama po sebi lepršava; ona mora učiti umjetnost uporabe svakog udaha da proizvede harmoniju.
Stih 41. Svjest sada postiže božansku i ljudsku potpunost. Faun simbolizira čvrstu aspiraciju, kreativnu energiju i ljudsku inteligenciju. Krila idealne žudnje su napuštena; misao prihvaća činjenicu svoje istinske prirode i teži jedino prema mogućim savršenstvima.
Stih 42. Ona sada čuje harmoniju Univerzuma izraženu ljudskim glasom; to jest, artikuliranu i smislenu, tako da svaka vibracija, pored njene moći da ushiti čula, djeluje na dušu. Ovo predstavlja stanje koncentracije kada, bivajući učvršćen u meditaciji na bilo koji predmet, čovjek prodire kroz površinski aspekt i pokušava dosegnuti njegovu realnost, pravo značenje njegovog odnosa sa promatračem.
Stih 43. Krajnje stanje je dosegnuto. Svi mogući pozitiviteti su spoznati kao greške iz Negativnog. Tu je Tišina. Tada faun postaje Sve. Izgubljena je ograničena šuma sekundarnih ideja u kojoj je on nekoć boravio, i on je ostavlja u želji da slijedi Riječ koja ga je opčinila. On je sada u svijetu Ideja čija je priroda jednostavna (primarna) i nije određena takvim uvjetima kao što je Vrijeme.
(Drvo je ideja, bivajući falusno i imajući grane.)
Stih 44. Prakticiraj Elementarnu Jogu do savršenstva: ne pokušavaj postići nibbanu dok ne znaš kako.

O Iniciranju
Stih 37. Ljudima upravljaju ponos i druge strasti.
Stih 38. Njih je najbolje doseći slavljenjem ljepote, prikazane u njenom najblistavijem ruhu.
Stihovi 39.-40. Naučivši ih da teže i očistivši ih od nižih apetita, nauči ih sedam znanosti.
Stih 41.-42. Podučivši ih dok nisu zaista potpuni i spremni za inicijaciju, kaži im Istinu.
Stih 43. Jednom kada su na Putu, budi tih; oni će prirodno doći do Postignuća.
Stih 44. Mnoge su vrline Tišine: ali tko god je zavjetovan da pomaže ljudima mora ih naučiti Idućem Koraku.

O mijenjanju stanja uma
Stih 37. Delfin označava bilo koje stanje uma koje je nelagodno, nezadovoljavajuće ili nesposobno da pobjegne okolini.
Stih 38. Izliječi to promišljanjem da je to materijal za Ljepotu, baš kao što je i Macbethov karakter, Timonova nesreća, itd., dala Shakespeareu njegovu šansu. Neka tvoje vlastite nevolje posluže tvom osjećanju vlastitog života kao uzvišene drame.
Stih 39. Na taj će način tvoja misao postati lirskom; ali to neće zadovoljiti tvoje potrebe. Osjećati ćeš prolaznu prirodu takve misli.
Stih 40. Promjeni to gledajući u tome neophodnu i važnu činjenicu u građi Univerzuma.
Stih 41. Lirska egzaltacija će sada prijeći u duboko shvaćanje samog sebe i svega što te se tiče kao Stanovnika Prirode, sadržavajući u tvojoj vlastitoj svjesti elemente Božanskog i Životinjskog, oboje jednako neophodnog za Cjelokupnost Univerzuma. Prvobitna nelagoda uma će se sada pojaviti ugodnom, budući da bi, u nedostatku tog iskustva, bio beskrajno siromašniji.
Stih 42. Sada interpretiraj ovo iskustvo “kao određeni odnos Boga sa tvojom dušom”. Pronađi artikulirano objašnjenje toga: prisili ga da pruži inteligentnu poruku.
Stih 43. Prati ovaj slijed misli dok ne uđeš u Zanos, izazvan prepoznavanjem činjenice da ste ti - i svi drugi - ekstatički izraz uzvišenog Duhovnog Grča, elementi sveoblične Euharistije. Istina, bez obzira koliko blistava, će sada izgubiti značenje za tebe. Ona pripada svijetu gdje je razlikovanje između Subjekta i Predikata moguće, što podrazumijeva nesavršenstvo; a ti si se uzdigao iznad toga. Ti si tako postao Pan, Sve; a ne više dio. Ti podrhtavaš radošću strasti stvaranja, postaješ djevičanska božica vlastitog spasenja. Također, ti si lud, budući da je normalnost stanje u kojem su stvari u pravilnim proporcijama; a ti si ih međutim rastvorio sve u svom biću, u ekstazi iznad bilo kakve mjere.
Stih 44. Ne pokušavaj izlječiti napad melankolije uzvišenim idejama: one će izgledati apsurdne i samo ćeš produbiti vlastito beznađe.

O tijeku Inicijacije
Stih 37. Delfin je profano.
Stih 38.-39. Shvaćajući negativnost svojeg stanja i uživajući u mogućnostima koje nudi inicijacija, on se odriče svega i postaje čisti Aspirant.
Stih 40. On uči da Adept nije usavršavanje onog što on smatra najboljim dijelom sebe, već Mikrokozmos.
Stih 41. On upotpunjuje oblikovanje sebe kao slike Svega.
Stih 42.-43. On nakon toga razumije sve Stvari i na kraju postaje Sve.
Stih 44. Profani si ne mogu predočiti što Majstori misle kada rade sa onima koji su im najbliži.

Stihovi 45-49. Ovaj odjeljak opisuje Adeptovu reakciju na Ushićenost. Smisao je u tome da su uzaludni svi artikulirani opisi.

45. Tada se adept ushiti, do blaženstva i izvan
blaženstva, nadvisujući neumjerenost neumjerenosti.

Stih 45. Ekstravagantne fraze pokušavaju opisati Događaj.

46. A njegovo je tijelo drhtalo i posrtalo pod teretom tog
blaženstva i te neumjerenosti i toga krajnjeg što je bez
imena.

Stih 46. Fizičko je tijelo, pošto njegovi živci pokušavaju reagirati simpatetički na iskustvo i bivaju napunjeni preko svojih kapaciteta, oduzeto.

47. Vikali su On je pijan ili On je lud ili On pati ili On
umire; a on ih nije čuo.

Stih 47. Promatrač (drugi ili njegov vlastiti racionalni um) ne razumije što se dešava.

48. O moj Gospode, moj ljubljeni! Kako da sročim pjesmu,
kada je čak i spomen na sjenku tvoje slave iznad muzike
govora ili tišine?

Stih 48. Sve je ovo zajedno iznad mogućnosti izražavanja.

49. Vidi! Ja sam čovjek. A čak ni malo dijete ne bi moglo
da Te podnese. I gle!

Stih 49. Čak ni nevinost djeteta nije u stanju izdržati dodir Anđela. Čovjek, sa svojim fiksnim idejama o istini, smatra užasnim kad sve one bivaju uništene, baš kao u ovom iskustvu.

50. Bio sam sam u velikom parku, a pored jednog malog
brežuljka bio je krug ugažene trave gdje su se igrale prekrasne,
u zeleno odjevene prilike.

Stihovi 50.-52. Park je svijet dobro posađenih i pažljivo njegovanih Ideja: takvih kakve obrazovani ljudi i “ljudi od slova” vole. Ovdje sam pronašao mjesto gdje se mogu egzaltirati (brežuljak). Tamo je bio prsten (moja poezija) u kojem su vile (moji likovi, moje fraze, moj ritam, itd.).

51. Njihovom igrom dospjeh u zemlju Vilinskog Sna.
Sve moje misli bijahu obučene u zeleno; prekrasne bijahu one.

Stih 51. Igrajući se tako, dosegao sam stanje poetske ekstaze (Vilinski San). Tu sam bio sretan.

52. Svu noć su plesale i pjevale; ali Ti si jutro, O
moja draga, moja zmijo što se ovijaš oko ovog srca.

Stih 52. Ali sve se to dešavalo tijekom noći: moj najviši poetski zanos je poput tame prema svjetlu Razgovora i Znanja Svetog Anđela Čuvara.

53. Ja sam srce, a Ti zmija. Omotaj svoje klupko bliže oko
mene, tako da ni svjetlost ni blaženstvo ne mogu prodrijeti.

Stih 53. Ja sam žensko čulo koje prihvaća zagrljaj muškog Svetog Anđela Čuvara. Zahtijevam bliži kontakt; čak me i svjetlo i blaženstvo Zanosa ometaju u Jedinstvu sa Njim.

54. Istisni krv iz mene, kao grozd na jeziku mliječne Dorske
djevojke koja malaksava sa svojim voljenim na
mjesečini.

Stih 54. Njegovo prisutstvo mi ne smije ostaviti nikakvog vlastitog svjetla.

55. Tada neka se Svršetak probudi. Dugo si spavao,
O veliki Bože Terminus! Duge vjekove si čekao na kraju
grada i njegovih puteva.
Probudi se Ti! ne čekaj više!

Stih 55. Kraj znači “Istinsko Jastvo”. Terminus je Falusni Kamen koji leži onkraj uma (grada) i njegovih misli (puteva). Ovim Sjedinjenjem sa Anđelom nadam se doseći Istinsko Jastvo, fiksnu vječnu stvaralačku individualnost.

56. Ne, Gospode! nego sam Ja došao Tebi. Ja sam taj koji
čeka na kraju.

Stih 56. Postigavši Znanje i Razgovor sa Svetim Anđelom Čuvarom (pomoću muškog napora, takoreći) Adept postaje receptivan, ženstven, strpljiv, predajući u potpunosti svoju volju volji svog Anđela.

57. Prorok je povikao planini; priđi ovamo, da mogu
razgovarati s tobom!
58. Planina se ne pomjeri. Stoga prorok ode do planine i
pričaše joj. Ali prorokova stopala su bila umorna,
a planina nije čula njegov glas.
59. No ja sam Te dozivao, putovao sam k Tebi, ali to mi nije
koristilo.
60. Strpljivo sam čekao, a Ti si bio sa mnom od početka.

Stihovi 57.-60. Jednako je bezizgledno prizivati ono što netko želi ili ići to tražiti. Učiniti to znači priznavati nedostatak toga, a istina je da je to tu cijelo vrijeme, samo ako netko iskorijeni vlastito nespokojstvo.

61. To sada znam, O moj ljubljeni i mi smo se udobno
ispružili među vinovom lozom.

Stih 61. Ostvarivši ovo, napor je dovršen: može se samo uživati.

62. Ali ti tvoji proroci; oni moraju glasno vikati i
bičevati se; oni moraju proći besputne pustinje i neizmjerne
oceane; očekivati Tebe je kraj, a ne početak.

Stih 62. Kako stvari stoje, ipak, čovjek je tako sačinjen da nije u stanju počivati u jednostavnosti. On mora proći mučnu školu kako bi naučio čekati!

63. Neka tama prekrije spis! Neka se pisar povuče na svoje
puteve.

Stih 63. Svjest pisara, dosad zahtijevana kako bi mogao zapisati kazivanja onog dijela svog Bića koji naziva “Adeptom” i njegova Anđela, je sada slobodna da se posveti svojim normalnim poslovima.

64. Ali ti i ja smo udobno ispruženi među
vinovom lozom; što je on?

Stih 64. Adept i njegov Anđeo nastavljaju se odmarati u Zanosu: oni ne prestaju postojati kada ih pisar više ne opaža. Naprotiv, on izgleda nerealan njima.

65. O Ti Ljubljeni! zar nema kraja? Ne, ali postoji kraj.
Probudi se! ustani! opaši svoje bokove, O ti glasniče; ponesi
Riječ u moćne gradove, da, u moćne gradove.

Stih 65. Sjedinjenje sa njegovim Anđelom nije jedini cilj Adepta. Postoji “kraj”, Svrha adekvatna njegovoj osobnosti. Anđeo mu stoga zapovijeda da se povuče iz Transa Sjedinjenja. On treba preuzeti obličje Hermesa (trkača - Nositelja Riječi) i predati povjerenu mu Riječ “moćnim gradovima”. Ovo može značiti “najvećim umovima svijeta”.
******************

III Poglavlje

Ovo Poglavlje je pripisano Vodi; ono se bavi prvobitnim odsjajima Istine kako je ona shvaćena intuicijom, iznad bilo kakvog intelektualnog poimanja; te sa prirodom Razumijevanja i seksualnog instinkta.

1. Odista i Amen! Prošao sam kroz duboko more i kroz rijeke
divljih voda koje ga okružuju i dospio u Zemlju Bez Želje.
2. Tamo je bio bijeli jednorog sa srebrnom ogrlicom, na kojoj je ugraviran aforizam Linea viridis gyrat universa.

Stihovi 1.-2. More je Osjetilnost Duše, a struje su njegove sklonosti - one aktivnosti u kojima nalazi zadovoljstvo. Dok čovjek ne prođe kroz sva moguća iskustva (postajući božanski kroz procjenu okolnosti koje vrijede u njegovom slučaju) ne može doseći stanje u kojem su sve Žudnje prepoznate kao isprazne. Tek kada je ovo razriješio može ugledati Jednoroga - monokeros de Astris (Grč. i Lat. “jednorog zvijezda”) - jedinstvenu čistu Svrhu (ona je bijela) čije ime je upisano na način koji će sada biti objašnjen.
Ogrlica predstavlja potpunost - “beskonačnost” ili “vječnost” simboliziranu prstenom. Ona je oko vrata, t.j., sjedišta znanja (Daath - vishuddhi čakra) i napravljena je od srebra - metala Djevice Izide-Uranije koja prikazuje Čistu Aspiraciju.
Ime ovog Jednoroga (čiji rog predstavlja kreativnu moć) je “Zelena Linija ovija Univerzum” (“Linea viridis gyrat Universa” je aforizam broj 36 u “Kabalističkim dogmama” Pistoriusa, citiran sa komentarom od Eliphas Levia u Misteriji Magike, izd. A. E. Waite, str. 36). Zamjeti da je etimologija riječi viridis povezana sa vir i vis; također ideja gyrat, podsjeća na aforizam “Bog je Onaj sa Sokolovom Glavom ... koji ima spiralnu silinu” (Kaledejska Proročanstva 1, 3, prev. Westcott). Zelena Linija, ovdje odabrana da ukazuje na Granice Univerzuma, sugerira Venerin Opasač. Granica Postojanja stoga nije fiksna ideja, već uvijek-rastuće Vegetacijsko Načelo Života, čija je priroda Ljubav. Sumirajući ovu doktrinu, netko može kazati da je razumljiv izražaj čiste stvaralačke Ideje sveobuhvatni princip Rasta.

3. Tada mi je riječ Adonaia dospjela preko usta moga
Magistera, govoreći: O srce koje si ovijeno klupkom stare
zmije, uzdigni se na planinu inicijacije!

Stih 3. Anđeo je potom govorio ljudskoj svjesnosti Adepta kroz medij njegovog Iniciranog Jastva - drugačije on nije mogao razumjeti toliko egzaltiranu poruku. On nudi čovjeku kao čovjek (srce, Tifaret, sjedište svjesnog Ja) postizanje točke gledišta Inicijata. Stara zmija predstavlja prirodnu Žudnju, koja je ‘uzrok Žalosti’, tjerajući čovjeka da puže po zemlji i ujedinjujući ga sa temeljnim animalnim životom.

4. Ali ja se sjetih. Da, Than, da, Theli, da, Lilith!
njih tri su me odavno okruživale. Jer one su jedno.

Stih 4. Than, Theli i Lilith su tri zmijske forme opisane u Kabali.
Than je u stvari tanha (Pali, “čežnja, žudnja”) - nikakva dosjetka nije sugerirana, ali Th je slovo Materije, a N predstavlja gmazovsku ili riblju ideju Života. Ona je povezana sa “glutenom u krvi” koji von Eckartshausen naziva “tijelom zla” (Karl von Eckartshausen, Oblak nad Stoljećem, prev. de Steiger, pismo V, st. 65).
Theli: li znači tajno zadovoljstvo - ideja povezana sa sramotom.
Lilith: li ponovljeno i tako postaje zamoran završetak u materijalnoj tami.

5. Divna bijaše ti, O Lilith, ti ženo-zmijo!
6. Ti bila si gipka i slatka, tvoj miris je bio od
mošusa pomiješanog sa jantarom.
7. Čvrsto si zahvatila svojim klupkom srce moje, i to bijaše
poput proljetne radosti.
8. Ali ja spazih u tebi izvjesnu kvarnost, čak i u
onome u čemu sam uživao.
9. Spazih pokvarenost tvog oca majmuna, tvoga
djeda Slijepog Crva iz Gliba.
10. Zagledah se u Kristal Budućnosti i spazih užas tvog Kraja.
11. Zatim, ja uništih Prošlost i Budućnost - nije li bila
moja moć Pješčanog sata?
12. Ali u pravi trenutak spazih pokvarenost.

Stihovi 5.-12. Adept analizira ovu Demonsku Kraljicu svog Nefeša. On se sjeća njenog osjetilnog zova i zamjećuje da, budući je rastvaranje svih stvari neizbježno, ljubav prema njima vodi žalosti i destrukciji. U stihovima 11-12, štoviše, on pokazuje da, nezavisno od svih razmatranja vremena, priroda ove Žudnje, pravilno shvaćena, je kvarnost.

13. Tada rekoh: O moj ljubljeni, O Gospode Adonai, molim
te da olabaviš stisak zmije!
14. Ali ona je bila čvrsto stisnuta uz mene, tako da je
moja Snaga bila zaustavljena na samom početku.

Stih 13.-14. Beskorisno je tražiti od Anđela da oslobodi Adepta takve prinude: njegova magička silina, koja je neophodna za ovaj Rad, je spriječena Žudnjom kao i na početku.

15. Također se molih Bogu Slonu, Gospodu Početaka, koji
ruši prepreke.

Stih 15. Adept priziva Ganeša, koji predstavlja moć slamanja zapreka. Slon, “polu-mislioc sa rukom” moralna je sila u čovjeku, djelomično inteligentna i prilagodljiva kontroli njenog Duhovnog Majstora.

16. Ti bogovi mi ubrzo dođoše u pomoć. Spazio sam ih;
pridružio sam im se; izgubio sam se u njihovoj veličini.

Stih 16. Kada je ova moralna sila pokrenuta u akciju, Anđeo također postaje djelotvoran asistent i ograničenje Žudnje sasvim nestaje.

17. Tada se spazih kako sam ovijen Beskrajnim Smaragdnim
Krugom koji obuhvaća Svemir.

Stih 17. Adept sada shvaća sebe vezanog jedino Zelenom Linijom iz drugog stiha.

18. O Smaragdna Zmijo, Ti nemaš prošlosti, nemaš
Budućnosti. Uistinu Ti nisi.

Stih 18. Ova Linija je prepoznata kao ekvivalentna Negativnom - samoj Nuiti.

19. Tvoja je ljepota s onu stranu svakog ukusa i dodira,
Ti si nesaglediva za slavu, Tvoj glas je s onu stranu Govora
i Tišine i Govora u njoj, a Tvoj miris je od čistog
jantara, kojega nije vrijedno ni najsjajnije od sjajnog zlata.

Stihovi 19.-20. Ova Ideja Čiste Ljubavi je slobodna od svih okova. Ona daje istinsko najviše zadovoljstvo; njen miris (duhovno značenje) nije pomiješan ni sa jednom nesavršenom koncepcijom (sivi jantar je miris Kethera; mošus se odnosi na Ljubav u ponešto animalnom smislu).

20. Također su koluti Tvoji beskrajnog opsega; Srce koje Ti
okružuješ je Univerzalno Srce.

Stih 20. Anđeo je također poistovjećen sa tom Zelenom Linijom i stoga se svjesnost Adepta širi uključujući Univerzum.

21. Ja i Mene i Moje smo sjedili s lutnjama na tržnici
velikog grada, grada ljubičica i ruža.
22. Noć pade i glazba lutnji se stiša.
23. Oluja se podiže i glazba lutnji se stiša.
24. Sati prođoše i glazba lutnji se stiša.
25. Ali Ti si Vječnost i Prostor; Ti si Materija i
Kretanje; i Ti si negacija svih tih stvari.
26. Jer ne postoji Simbol za Tebe.

Stih 21.-26. Ideja Ega ne smije biti upotrijebljena da ujedini iskustvo Adepta. Glazba života prestaje (u tom slučaju) kad god sumnja zatamni, teškoća uznemiri ili vrijeme zamori svjesnost. Adept se mora potpuno izgubiti u svjesnosti svog Anđela, koji je iznad svih takvih ograničenja i imun na sve napade - jer On ne bi trebao biti izražen nikakvom fiksnom Slikom, takvom koja bi mogla biti uništena.

Stihovi 27.-30. Adept se uči da kontrolira sve varijacije slika koje se predstavljaju i da stvori bilo koju koju poželi. Ali njegov Anđeo predstavlja Ideal koji je njegova granica u ovom slučaju. Svi ideali za koje je on sposoban su sadržani u prirodi njegova Anđela.

27. Ako kažem Uspnite se na planine! nebeske vode će
poteći na moju riječ. Ali Ti si Voda nad vodama.
28. Crveno trokutasto srce je bilo postavljeno u Tvome
svetištu; jer su svećenici prezirali podjednako i
svetište i boga.
29. Pa ipak si Ti svo vrijeme bio u tome prikriven, kao
što je Bog Tišine prikriven u pupoljku lotosa.

Stih 28.-29. Ovi su stihovi posebno nejasni i moraju do određene mjere to ostati. Jer oni sadrže aluziju na najtajniji i najkritičniji rezultat Magičke karijere TO MEGA THERIONA. “Crveno trokutno srce” je osobiti simbol Ra-Hoor-Khuita; a Prorok je prigovarao da prihvaćanje Knjige Zakona, koja je proglasila Njega, je neuskladivo sa njegovom Zakletvom postizanja Znanja i Razgovora svog Svetog Anđela Čuvara. Sve dok devetnaest godina poslije nije potpuno shvatio da je Sveti Anđeo Čuvar bio skriven u ovom simbolu Ra-Hoor-Khuita. “Svećenici” izgleda da ovdje predstavljaju Tajne Majstore A.˙. A.˙. koji su izvršavali svoju svrhu uspostavljanja Zakona preko TO MEGA THERIONA uopće ne mareći za njegove osobne ideje o tome što bi njegovo Djelo (“svetište”) i objekt njegova obožavanje (“bog”) mogli biti. Metafora na kraju stiha 29 podsjeća nas da lotus (Izida-Priroda) skriva iza svoje vanjštine tajna savršenstva Djeteta.

30. Ti si Sebek krokodil protiv Asara; ti si Mati, Ubojica u Dubini.
Ti si Tifon, Bijes Elemenata, O Ti koji prevazilaziš Moći u
njihovoj Sabijenosti i Spajanju, u njihovoj Smrti i njihovom
Razdoru. Ti si Piton, strašna zmija na kraju svih stvari!

Stih 30. Sveti Anđeo Čuvar je sada dalje poistovjećen ne samo sa sličnim simbolima poput Ra-Hoor-Khuita već i sa prividno neprijateljskim glifovima. On se može naći u svim mogućim fenomenima.

31. Tri puta se okrenuh na svakom putu; i uvijek na kraju
dospjeh k Tebi.
32. Mnoge sam stvari promatrao posredno i neposredno; ali,
ne promatrajući ih više, opažam Tebe.

Stih 31.-32. U kojem god pravcu se Adept odabere kretati, on na kraju mora doći svome Anđelu. Sve što vidi je samo veo na Njegovom Licu.

33. Dođi, O Ljubljeni, O Gospode Bože Univerzuma, O
Beskrajni, O Sićušni! Ja sam Tvoj ljubljeni.
34. Čitav dan pjevam o Tvom užitku; svu noć se radujem
u Tvojoj pjesmi.
35. Ne postoji drugi dan ili noć osim ovog.
36. Ti si iznad dana i noći; ja sam Ti, O moj Tvorče, moj
Gospodaru, moj Partneru!

Stih 33.-36. Ovaj odjeljak, do srži liričan, ne zahtjeva nikakav poseban komentar. On potvrđuje krajnju istovjetnost svih ideja sa Anđelom, uključujući i njega samog, kojeg nalazi sjedinjenog sa Njim u trojnoj relaciji Oca, Vladara i Nevjeste, izvorišta njegova Bića, određenja njegove Volje i nadahnuća njegove Radosti i Plodnosti.

37. Ja sam poput malog crvenog psa koji sjedi u krilu
Nepoznatog.

Stih 37. Pas je temeljna životinjska priroda - “crveno” simbol njegove energije, senzibilnosti i moći da voli. On je bespomoćan (“na koljenima”) bivajući okružen Misterijom Postojanja (“Nepoznatim”) ali ostaje nepomičan i ispunjen povjerenjem.

38. Ti si me doveo u veliki užitak. Dao si mi Svoga mesa
da jedem i Svoju krv kao ponudu pijanstva.

Stih 38. Anđeo mijenja ovaj stav punim zadovoljenjem i hranjenjem. U Njemu Adept živi i Njegov je Život ono što ga opija.

39. Zarinuo si zmijske zube Vječnosti u moju dušu i Otrov
Beskraja me je potpuno prožderao.

Stih 39. Neprijatelj Vrijeme je prožderan, a ograničeni Ego je rastvoren u Beskonačnosti.

40. Postao sam poput raskalašnog đavla iz Italije; lijepa
snažna žena upalih obraza, izjedena glađu za poljupcima. Ona
je igrala razbludno po raznim palačama; ona je davala svoje
tijelo zvijerima.

Stih 40. Ovo se odnosi na Marquise de Brinvilliers (ubojica Marguerite d’Aubray, Marquise de Brinvilliers (1630-1676), Francuskinja koja je sa svojim ljubavnikom otrovala muža i njegovu rodbinu, u Francuskoj literaturi slavljeni zločin iz strasti i osvete). Ona predstavlja Nefeš ili animalnu Dušu. Ova Duša je pokušala zadovoljiti svoje žudnje na razne neobične načine.

41. Ona je usmrtila svoju rodbinu jakim žabljim
otrovom; batinana je mnogim štapovima.

Stih 41. Mržnja spram drugih duša - bol dosezanja istina.

42. Rastrgana je na komadiće na Kotaču; krvnikove ruke su
je vezale za njega.

Stih 42. Ovo završava u njenom ujedinjenju budući je uništena Promjenom. Predstavnik Pravde ju je vezao za kotač samsare.

43. Vodoskoci vode su padali po njoj; ona se borila s
neizmjernom patnjom.

Stih 43. Njena krutost se ne može više oduprijeti akciji Čistoće; njene je složenosti napao Univerzalni Rastvarač. Njen otpor je krajnja patnja.

44. Ona se raskinula pod težinom voda; potonula je u
odvratno More.

Stih 44. Napokon je razbijena njena suvislost, a osjećaj jastva mrvi se i rastapa u beskrajnom Oceanu Ljubavi.

45. Također i ja, O Adonai, moj gospode i takve su vode
Tvoje nepodnošljive Suštine.
46. Također i ja, O Adonai, moj ljubljeni i Ti si me
raskinuo do kraja.

Stih 45.-46. Tekst potvrđuje ovu interpretaciju Inicijacije kao ekvivalentnu produženoj psihoanalizi.

47. Ja sam prosut poput prolivene krvi po planinama;
Gavranovi Raspršenosti su me potpuno raznijeli.

Stih 47. Život Ega je raspršen preko svih istaknutih ideja. Gavranovi su ptice Necaha, sfere Venere; t.j., život Adepta je uzvišen Univerzalnom Ljubavlju.

48. Stoga je slomljen pečat, koji čuva Osmi bezdan; stoga
je široko more poput vela; stoga se tamo sve stvari
raskidaju.

Stih 48. Ovaj proces vodi potpunom prelasku Ponora - za što pogledaj Liber 418 i “Liber VII”.

49. Da, a Ti si također uistinu svježa mirna voda čarobnog izvora.
Okupao sam se u Tebi, i izgubio se u Tvome miru.
50. Onaj što je ušao kao hrabri mladić prekrasnih udova
izašao je kao djevojka, kao maleno dijete za savršenstvo.

Stih 49.-50. Gornje ideje su ovdje ponovljene u drugom simbolu. “Izvor” je Salmacis (nimfa koja je živjela u izvoru istog imena je Karia. Voljela je Hermafrodita, koji ju je odbio. On se potom okupao u njenom izvoru. Vidjevši ga molila se da nikad ne budu rastavljeni, pa su se njihova tijela ujedinila u ono hermafrodita. Tradicionalno, bilo koji muškarac koji se okupa u izvoru Karie dobija ženske osobine). Pozitivna Individualnost postaje Univerzalna i savršena Djevica Svijeta. Vidi ponovo Liber 418.

51. O Ti svjetlosti i srećo, povedi me u mliječni ocean
zvijezda!
52. O Ti Sine majke koja nadvisuje svjetlost, blaženo bilo Tvoje
ime i Ime Tvog Imena, na vijeke!

Stih 51.-52. Lirska provala ove teme. Zamjetite Nuit i novo Istinsko Ja rođeno od Nje, sada kada je stari Lažni Ego anihiliran.

53. Vidi! Ja sam leptir na Izvoru Stvaranja; daj mi da umrem prije
vremena, padajući mrtav u Tvoju beskrajnu bujicu.

Stih 53. Odnosi se na Atu XVII. Leptir je Nešamah (čista ψυχη (Grč., psiha, “duša”)). Njegova je priroda momentalno i bezbolno odvajanje od Nuite.

54. Bujica zvijezda također uvijek veličanstveno plovi u
Stanište; odnesi me na Grudi Nuite!

Stih 54. Struja duša (“zvijezda”) teče uvijek prema Nuiti; t.j., svaki muškarac i žena imaju istu Istinsku Volju - da se vrate svojoj prvotnoj Majci.

55. Ovo je svijet voda Maim; ovo je gorka voda što
slatkom postaje. Ti si prekrasan i gorak, O zlaćani,
O moj Gospode Adonai, O ti Safirni Bezdanu!

Stih 55. Gornje je proglašeno Misterijem Atua XII. “Utapanje” Adepta pretvara Trans Žalosti u Trans Ljubavi. Anđeo je viđen kao pozitivan simbol ovog “Velikog Mora”.

56. Ja Te slijedim i vode Smrti se neumorno bore protiv mene.
Dospio sam do Voda koje su izvan Smrti i izvan Života.

Stih 56. Njegovim Znanjem i Razgovorom ova preobrazba je izvršena.

Stih 57.-59. “Budalast čovjek” je prirodan čovjek, neinicirani. “Budalast” je prazan, uzaludan, pun vjetra (Zrak = Aleph = “Luda”).

On je bespolno stvorenje, mlitavo i otupavjelo, sa imbecilnim osmjehom i šašavim izgledom u svom smiješnom ogrtaču. Njemu nedostaje muževnosti, kao i volu (što i jest značenje slova Aleph koje opisuje ovaj Adut), a njegov broj, njegova vrijednost, je nula. On je zrak, bezobličan i nesposoban da se odupre, nositelj zvuka kojemu on sam ništa ne znači, iz svoje mlitavosti ponesen u destruktivni bijes besmislene naprasitosti, nepredvidivo pokretan svakim pritiskom ili poticajem. (...) Ovdje imamo sliku prosječnog čovjeka, lude. On nema svoje vlastite volje, i predstavlja sve stvari svim ljudima; isprazan je, ponavljajući riječi kojih smisao ne poznaje, skitnica, beskorisna i naprasna, sastojeći se dijelom od vatrenih strasti koje sažižu kako njega tako i druge, ali najvećim dijelom od inertne i beskarakterne nebivstvenosti, s malo težine, tuposti i omamljenosti kao svojim jedinim pozitivnim kvalitetama.
(Komentar na Liber CCXX, III, 57, Zakon je za Sve, prev. Louis Wilkinson i Hymenaeus Beta, st. 183)
On je u suprotnosti sa “Velikom Ludom” Atu 0, Aleph, koji je prva staza iz Kethera.
Hoor-paar-Kraat ili Harpokrat, ‘’Beba u Jajetu Plavetnila’’, nije samo Bog Tišine u konvencionalnom smislu. On predstavlja Više Jastvo, Svetog Anđela Čuvara. To je u vezi sa simbolikom patuljka u mitologiji. On sadrži sve u sebi, ali je to nemanifestirano. Vidi CCXX, II, 8.
On je prvo slovo alfabeta, Aleph, čiji broj je jedan, a njegova karta u Tarotu je Luda, označena nulom. Aleph je atribuiran elementu Zraka (po staroj klasifikaciji stvari).
Dakle, kao ‘’jedan’’ ili Aleph, on predstavlja muško načelo, prvotni uzrok i slobodni životni dah, budući se zvuk samoglasnika ‘’A’’ čini sa otvorenim grlom i ustima.
Kao nula, on predstavlja žensko načelo, plodnu majku (stari naziv za kartu je Mat, od talijanskog ‘’matto’’, luda, ali ranije također od Maut, egipatske Lešinarke-Boginje-Majke), plodne, jer ‘’Jaje Plavetnila’’ je maternica, a u makrokozmosu je to Tijelo Nuite i ono sadrži nerođenu bebu, bespomoćnu ali zaštićenu i hranjenu protiv krokodila i tigrova pokazanih na karti, upravo kao što je i maternica čvrsto zatvorena tijekom trudnoće. On sjedi na lotosu, yoni, koji pluta ‘’Nilom’’, amnionskim fluidom (plodna voda).
U svojoj potpunoj nevinosti i neznanju on je ‘’Luda’’. On je ‘’Spasitelj’’, budući da je Sin koji će pregaziti krokodile i tigrove i osvetiti svoga oca Ozirisa. Tako ga mi vidimo kao ‘’Veliku Ludu’’ keltskih legendi, “Čistu Ludu” iz 1. čina opere Parsifal (Richard Wagner, Parsifal (1882)) i općenito govoreći kao suludu osobu čije riječi su oduvijek uzimane kao proročanstvo.
Ali da bi bio ‘’Spasitelj’’, on mora biti rođen i odrasti do punoljetnosti. Tako Parsifal zadobiva Sveto Koplje, simbol muževnosti. On obično nosi ‘’raznobojni kaputić’’ poput Josipa ‘’sanjara’’. On je također Zeleni Čovjek proljetnih festivala. Ali njegova ‘’ludost’’ sada nije nevinost već nadahnutost vinom - on pije iz Graala, ponuđenog mu od Svećenice. Tako ga mi vidimo potpuno naoružanog kao Bakhusa Difuesa, muško i žensko u jednom, noseći Tirsov štap i grozd ili vinsku mješinu, dok tigar sa strane skače na njega. Ovaj oblik je sugeriran na Tarot karti, gdje je ‘’Luda’’ prikazan sa dugačkim štapom i noseći vreću. Njegov kaput je šaren. Tigrovi i krokodili ga slijede tako vežući ovaj prikaz sa prikazom Harpokrata.
Skoro istovjetni su simboli tajnog Boga Templara, bi-seksualnog Bafometa i Zeusa Arrhenothelusa, također bi-seksualnog, Otac i Majka Svega u Jednoj Osobi. (On je prikazan u tom potpunom obličju na Tarot Adutu XV, “Đavo”.)
Budući da je Zeus Gospod Zraka, prisjetimo se da je Aleph slovo Zraka.
Kao Zrak, nalazimo ‘’Lutajuću Ludu’’ čistim, razuzdanim dahom, ali kreativnim. Od davnina se pretpostavlja da vjetar oplođuje lešinarku, koja je stoga bila odabrana da simbolizira Boginju-Majku.
On je lutajući vitez ili princ iz bajki koji ženi kraljevu kćer. Ova legenda je nastala iz određenih običaja među egzogamnim plemenima (egzogamija - grč. exo=vani, gameo=ženim se - zabrana ženidbe djevojkom iz istog plemena) - vidi Zlatnu Granu.
Tako su Europa, Semela i druge, tvrdile da se Zeus-Zrak zabavljao sa njima u obličju zvijeri, ptice i čega sve ne, dok je kasnije Marija pripisala svoje stanje posredovanju duha, daha ili zraka, u obličju goluba.
Ali ‘’malena osoba’’ Hindu misticizma, patuljak sulud, ali vješt, iz mnogih legendi i mnogih zemalja, također je ovaj isti ‘’Sveti Duh’’ ili Tiho Jastvo čovjekovo ili njegov Sveti Anđeo Čuvar.
On bi skoro mogao biti i Frojdovo ‘’nesvjesno’’, nepoznato, nerazjašnjivo, tihi duh što pirka ‘’gdje mu se prohtije, ali ne možeš reći odakle dolazi ni kamo ide” (Ivan 3:8). On zapovijeda sa apsolutnim autoritetom, kada se uopće pojavi, usprkos svjesnom razumu i prosuđivanju (Komentar na Liber CCXX, I, 7; vidi Crowley, Zakon je za Sve, izm. izd., str. 29-31).

57. Kako da odgovorim budalastom čovjeku? Nema načina da on
postigne Istovjetnost s Tobom!

Stih 57. Ovaj čovjek ne može biti doveden do savršenstva, jer on je sastavljen od Klifota ili nečisti. Njegovo oslobađanje je čišćenje ovih dijelova svoga bića; oni nisu od njegove suštine.

58. Ali ja sam Luda što ne obraća pažnju na Magičarevu
Igru. Mene je Žena Misterija uzalud podučavala;
prekinuo sam veze Ljubavi i Moći i Obožavanja.

Stih 58. Adept se poistovjećuje sa tom Čistom Ludom. On je indiferentan prema Iluziji Pojavne Egzistencije koju je izazvao Magičar (pekht, “širenje”, Atu I, Beth, 2, Merkur, Majan).
Žena Misterija (Izida, Atu II, Gimel, 3, Mjesec) ne kvari njegovu čistoću svojim fantazijskim refleksijama Istine. On nije više u milosti “Carice” (Atu III, Dalet, 4, Venera) ili “Cara” (Atu IV, Tzadi, 90, Ovan) i “Hijerofanta” (Atu V, Vau, Bik, 6).
To znači, ni suptilna razlikovanja (I, II) Istine niti njihove grube slike (III, IV, V) ne slabe njegovo savršenstvo Nule.

59. Stoga je Orao učinjen jednim s Čovjekom i vješala
srama plešu s plodom pravednika.

Stih 59. Proizlazi da su simboli Kraljevstva i Spiritualnosti sada ekvivalentni onima iz plastičnog života (Vodenjak i Škorpion) i vibracijskom očitovanju. Vješala se nalaze na Atu XII (Mem, 40, Voda (vidi stih 55)), i na njima je obješen, slobodan od zemlje, radosno se pokrećući (“plešući”) oblik proširenog ili manifestiranog čovjeka, Atu VIII (Lamed, 30, Vaga), pozitivan ili izražen oblik Atua 0 (Aleph (Aleph i Lamed, Ključevi Liber CCXX)).

60. Spustio sam se, O moj dragi, u crne sjajne vode, i
iznio sam Te kao beskrajno dragocjen crni biser.
61. Sišao sam dolje, O moj Bože, u bezdan svega i pronašao
Te u središtu pod krinkom Ničega.

Stih 60.-61. (Ovi stihovi mogu biti pročitani kao Strofa i Anti-strofa; to nam je već rečeno kada je Anđeo govorio.
“Crne sjajne vode” su vode akaše, menstruma manifestacije: “biser” je okruglo savršenstvo Anđela, koje je stoga opipljivi simbol Bezobličnosti Nuite. (U vezi “crnog”, ponovo, pogledaj Pogl. I, st. 18.-20.)

62. Ali kao što si Ti Zadnji, Ti si također i Slijedeći kao
Slijedećeg ću Te otkriti mnoštvu.

Stih 62. Mada savršen, Anđeo je također u bliskom kontaktu sa Čovjekom. Ovo objašnjava politiku 666, kao što je prikazano dolje.
24. travanj (1906.e.v.). Mogu li koristiti Aiwassa da mi pomogne sa A(ugoeides) I(nvokacijom)? Mislim da da: moram koristiti svaku silu koju posjedujem.
A(ugoeides) (Augoeides je jedan od Crowleyevih sinonima za Svetog Anđela Čuvara, često skraćeno kao A.˙. u njegovim dnevnicima), tek osrednje; iako sam prizivao sve svoje moći. Ipak, kasnije, jakim naporom volje, protjerao sam grlobolju i okolinu, pa sam se uzdigao u Astralnom Tijelu. Dospio sam u sobu, u kojoj je bio stol ovako postavljen, a nag čovjek prikovan na njega. Mnogi časni ljudi posjedali su naokolo, gosteći se njegovim živim mesom i pijući obilno njegovu toplu krv. Ovi (kako mi je bilo rečeno) su bili adepti kojima bih se jednog dana mogao pridružiti. Shvatio sam da moram steći moć uzimanja samo duhovne hrane - ali vjerojatno to znači i mnogo više od toga. Stigao sam do naizgled praznog hola, koji je bio cijeli od bijele slonovače, filigranski izrađene, kao što to Kinezi rade. U sredini je bio maleni kvadratni oltar. Učinilo mi se da me netko pita što bih ja žrtvovao na tom oltaru. Ponudio sam sve osim svoje volje da spoznam A.’., što bih mijenjao jedino da to ostvarim. Postadoh svjestan ogromnih obličja Egipatskih Bogova kako sjede, tako ogromnih da sam mogao vidjeti samo njihova koljena. “Neće li poznavanje Bogova biti dovoljno.” Neće! - rekoh ja. Tada mi je bilo ukazano na to da sam bio kritičan, tj. racionalističan, te uvidjeh da A .˙. nije oblikovan prema mojem liku. I to bezuvjetno. Tada sam se ispričao i kleknuo pred oltar, stavljajući ruke na nj, desnu preko lijeve. Potom je Jedan čovjek, bijel, samo-sjajeći (to je bila moja ideja) prišao i stavio svoje ruke na moje, govoreći “Primam te u Red ___.” Tada, primivši savjet da se vratim, spustih se natrag na zemlju u kolijevci od vatre.
25. travanj. N.B. Jučerašnja vizija je bila pravo prosvjetljenje, budući da mi je ukazala na očiglednu grešku koju sam propustio uvidjeti. Riječ u mojem kamma-djelu bila je A .˙., a metod “prizivaj često”! Stoga je Samo-sjajeći moj
vodić, bilo da to moja svjest odobrava ili ne, bilo da moje želje pristaju na to ili ne. Potrebno je da prizivam često, a ne da kritiziram.
(Crowley, Dnevnik 1906, prijepis, Humanitarni Istraživački Centar Harry Ranson, Teksaški Univerzitet u Austinu; publiciran sa varijacijama u “Hramu Kralja Solomona”, Equinox I(8) (1912), st. 21-22, te u Crowley, Ispovjedi, skraćeno izd., st. 525-527)

63. Oni koji vječito žude za Tobom će Te steći, pa makar na
Kraju njihove Žudnje.

Stih 63. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara predstavlja najvišu potrebu i njegovo postignuće se poklapa sa završnom destrukcijom Žudnje (u Budističkom smislu).

64. Slavan, slavan, slavan si Ti, O moj uzvišeni
ljubavniče, O Jastvo mog jastva.
65. Jer pronašao sam Te jednako i u Meni i u Tebi; nema razlike,
O prekrasni moj, žuđeni moj! U Jednom i u Mnoštvu
ja sam Te pronašao; da, ja sam Te pronašao.

Stih 64.-65. Poglavlje završava sa provalom lirske egzaltacije.
4. “Svaki je broj beskonačan; nema razlike”.
22. “Sada, stoga, ja sam vam znana po mom imenu Nuit, a njemu po tajnom imenu koje ću mu dati kada me na kraju spozna. Budući sam Beskonačan prostor i Bezbroj Zvijezda, stoga postupajte i vi tako. Vezujte ništa! Neka ne bude razlike među vama između bilo koje stvari i neke druge stvari; jer odatle slijedi bol.”
(Liber CCXX, I, 4 i 22)
Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara rastvara sve misli u jednakost njihove beznačajnosti. On postoji jednako u Jedinstvu Ra-Hoor-Khuita i u svakom detalju pojavne manifestacije.
******************

IV Poglavlje

Ovo poglavlje je pridodano Vatri. Ono se bavi najvažnijim zrakama Pozitivne Ideje, ponad bilo kakve intuicije za razumijevanjem, i sa prirodom Volje i seksualne energije, dinamičnog oblika Jastva.
Bivajući tako u stvari iznad Razumijevanja, bivajući Govor Nesvjesnog, postaje prirodno nemoguće čak i za Inicijata da pojmi poglavlje kako je napisano. Ono se bavi sa Prvobitnim Sjedinjenjima; i ono je za Majstora Hrama (Adept u Tifaretu ne može uopće razumijeti ovo poglavlje) koji prima, tumači, porađa i svjesno izražava Njihovo uzvišeno kretanje.

Stihovi 1-10. Ovaj odjeljak je govor Anđela. On objašnjava Njegovo Znanje i Razgovor sa vlastite točke gledišta. Težnja prema njemu je muška. U trenutku postignuća ona je zamjenjena pasivnošću kako je objašnjeno u prethodnim
poglavljima. Težnja ima svoju paralelu u volji Anđela da govori. Ali ova volja je površno gledano drugačijeg karaktera. Njena priroda će sada biti objašnjena.

1. O kristalno srce! Ja Zmija sam Te obuhvatila; zarinuo sam
glavu u središte Tvoje srži; O Bože, voljeni moj.

Stih 1. On naziva Adepta “kristalno srce” podrazumijevajući da je on koncentracija svjetla, energije, ljubavi, jasnoće i čistoće. To su kvalitete u Adeptu s kojima On komunicira. To je objekt pripreme. Adept mora savršeno predstavljati ovu sliku prije no što Znanje i Razgovor mogu proraditi. To znači, pročišćenje i posvećenje moraju prethoditi invokaciji. Nevjerojatno je teško čak i za Majstora Hrama i nakon godina kontemplacije da sasvim shvati svojim umom kako njegov materijalni dio uopće nije on ništa više nego bilo koji drugi zbir fenomena. Anđeo opisuje Sebe kao Zmiju. Zmija je, naravno, simbol mudrosti, besmrtnosti, dostojanstva i drugih sličnih kvaliteta. Anđeo se nije samo omotao oko Adeptova srca već je zarinuo svoju glavu u središte. On se obraća Adeptu kao “Bože, voljeni moj”; očito bilo koji član tako visokog reda bivstvovanja je dugo asimilirao istine Panteizma.

2. Kao što na odzvanjajućim vjetrovitim vrhovima Mitilene
neka boginji slična žena, s plamenim kovrdžama poput oreola,
ostavlja liru i baca se u vlažno srce stvaranja, tako i ja,
O Bože, Gospode moj!

Stih 2. Odnosi se na Sappho koja je bila zaljubljena u Sunce, te se bacila u more da ga dosegne. Ovdje simbolizira Anđela predstavljenog stazom Gimel gdje se nalazi “Visoka Svećenica”. Ona povezuje Makroprosopus (Kether) sa Mikroprosopusom (Tiphareth), vrhovno božanstvo i njegovu ljudsku manifestaciju. Sunce je atribut Tipharetha i stoga simbolizira Adepta. Anđeo o Sebi razmišlja kao da uranja “u vlažno srce stvaranja”, t.j., kao o odrazu u materiji Istinskog Jastva Adepta kojeg On ljubi.

3. Postoji neizreciva ljepota u ovom trulom srcu, gdje
cvijeće plamti.

Stih 3. Anđeo pronalazi ljepotu u “ovom trulom srcu” pod čim misli na promjenjivi život. “Cvijeće plamti”. Fenomen cvijetanja i užarenosti, t.j., dodira.

4. Jao meni! ali žeđ za Tvojom radošću prži ovo grlo,
tako da ne mogu pjevati.

Stih 4. Intenzitet strasti Anđela je tako velik da ga On ne može izraziti čak ni kroz glazbu.

5. Napraviću si mali čamac od svoga jezika i istražiću
nepoznate rijeke. Može biti da će vječna so slatka postati i
da će moj život utoliti svoju žeđ.

Stih 5. Brod je ovdje simbol svjesti, kao u Poglavlju II, st. 7-16. Jezik je logos Anđela, a nepoznate rijeke novi tokovi misli. Vječna sol je žalost koja prožima veliko more Binaha i on se nada da će gornjom metodom, uzimajući u obzir sve mogućnosti, prevladati Trans Žalosti.

6. O ti koji piješ slanu vodu svoje žudnje, blizu si ludila! Tvoja
patnja raste što više piješ, pa ipak i dalje piješ. Dođi preko
potoka do svježe vode; tamo ću ja čekati sa svojim poljupcima.

Stih 6. Podsjeća ga se na usporedan, ali oprečan običaj ljudi da traže zadovoljstvo u predmetu svoje žudnje. Voda je simbol zadovoljstva, a želja je ispunjena žalošću. Ovakav način djelovanja izluđuje obmanutu ljudsku rasu. On ih poziva da “dođu kroz rukavce:,” t.j., uske prolaze misli, koncentrirane tokove misli koji vode do čistog zadovoljstva - “svježe vode”. Kada ljudi uspiju putujući snagom kontrolirane volje dospjeti do istinskog čistog zadovoljstva nalaze Njega kako čeka da podijeli Sakrament.

7. Poput protiv-otrova u kravljem želucu, takav je
moj dragi među drugim draganima.
8. O medeni! Primakni mi bliže svoje hladne udove! Hajde
da sjedimo u voćnjaku, sve do zalaska sunca! Hajde da se
veselimo na svježoj travi! Donesite vina, vi robovi, da se
obrazi moga dječaka zarumene.

Stihovi 7.-8. Ovaj protiv-otrov (bezoar kamen) je kugla sačinjena uglavnom od dlaka koje predstavljaju tijesno utkane sile. On uspoređuje Adepta sa ovim kamenom, videći ga kao skup različitih energija. Udovi Adepta su instrumenti njegove aktivnosti. Anđeo ga poziva da počine sa njim u voćnjaku, t.j., na mjestu gdje je prirodni proces kulminirao plodovima. Hladna trava izgleda da je simbol vegetativnog života i Anđeo mu predlaže da upotrijebi uvijek zelenu svježinu Prirode kao polje užitka i hranjenja. On poziva robove, to jest, instrumente akcije, kontrolirane i stavljene u upotrebu, da donesu vino, t.j., da donesu sredstva ekstaze, jer On želi da Adept bude uspaljen užitkom i da pokaže sjaj na svom licu, t.j., svojoj vanjskoj svjesnosti.

9. U vrtu besmrtnih poljubaca, O ti Blistajući, sijaj!
Učini svoja usta opijumskim makom, da jedan poljubac bude
ključ beskrajnog sna i jasnoće, Shi-loh-am sna.

Stih 9. Vrt obično simbolizira mjesto njegovane ljepote; Orijentalni pjesnici ga upotrebljavaju da označe zbirku pjesama ili mudrih izreka. Besmrtni poljupci su znamenje operacije “ljubavi po volji” koja je neprekidna. Anđeo poziva Adepta da pokaže svoju blistavost kao da su Znanje i Razgovor transcendentalni sakramenti ponad onog što je vidljivo u svim djelima. Opijumski mak je simbol mira, egzaltacije i užitka, davatelj sna, čime se misli na utihnuće svih mogućih ometanja. Usta Adepta, organ pomoću kojeg je hranjen, izražavaju njegove misli i simboliziraju njegove strasti; pod poljupcima njegovih usana misli se na njegovo predavanje Anđelu, čin vjenčanja, i to je “ključ beskrajnog sna i jasnoće”. San je bio prethodno objašnjen. On je beskrajan, bivajući oslobođen ograničenja uvjetovanošću, i jasan bivajući predstavljen čistom vizijom. Shi-loh-am: riječ koja znači mir. (Shin=Vatra; Lamed=Libra; Mem=Voda. Heksagram.)

10. U svome snu vidio sam Univerzum poput jasnog kristala
bez i jedne mrlje.

Stih 10. Anđeo objašnjava da je (u spokojnoj ekstazi ljubavi, mogao bih čak kazati u orgazmu ljubavi (odnosi se na određeni samadhi postignuća Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara.) u svom “snu” stekao viziju Univerzuma kao kontinuiranog i neokaljanog fenomena. To je implicitno u kontrastu sa efektom istog čina na Adepta, kojemu to jednostavno znači Jedinstvo sa Bogom. Anđeo je našao savršenstvo u svom Adeptu: ovo upotpunjuje Savršenstvo.

Stihovi 11-14. Adept sada govori, ili radije, Majstor Hrama govori.

11. Postoje oholi siromasi koji stoje na vratima krčme i
brbljaju o svojim podvizima pijančenja.

Stih 11. Taverna je hram spiritualne intoksikacije. Izvan nje su Crna Braća razmećući se svojim postignućima.

12. Postoje oholi siromasi koji stoje na vratima krčme i
grde goste.

Stih 12. Oni su oholi smatrajući se bogatima, t.j., podli i sebični, pa ipak bez novčića, t.j., njihova postignuća su bezvrijedna. Oni također grde one koji su postigli Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara: Crni Brat je uz svu
aroganciju svjestan (poput Klingsora) svojeg istinskog stanja i stoga proklinje Bijelu Ložu.

13. Gosti dokoličare na ležajevima od sedefa u vrtu; buka
luckastih ljudi ne dopire do njih.

Stih 13. Ležaj simbolizira počinak. Bisernica je svjetlucanje fenomena koje promatra Inicijat (usporedi sa simbolizmom Duge). Zamjetite da su oni u vrtu, a ne u taverni. Ovo može značiti da su prešli fazu gdje je čin jednak sa onim koji je opisan u st. 8 i 9. Budalast čovjek: vidi Pogl. III, st. 57. Buka je simbol ometanja i nedostatak harmonije. “Ne dopire do njih” - jača fraza od “oni to nisu čuli”.

14. Samo se gostioničar plaši da ne ostane bez kraljeve milosti.

Stih 14. Gostioničar je Čuvar Misterija, a kralj autoritet pomoću kojeg su ljudski životi vođeni. Njegov je posao zaštititi goste od arogancije Crne Braće, ali također da onemogući da njihova zloba učini sakrament nezakonitim. (Levi ima odjeljak o ovoj točki. On kaže da kada je tajna objavljena u vrijeme Francuske Revolucije postalo je nemoguće prakticirati je. Adepti su se neprestano međusobno svađali i nastao je kaos. Ne smijemo pretpostavljati da je ovo samo pitanje tajnosti. Niti proizlazi da publiciranje načina postignuća može voditi katastrofi. Nekako je izgubljena četvrta moć Sfinge. (Vidi Eliphas Levi, Transcendentalna Magija, I dio, pog. 18, str. 156)) Izgleda neobično da Magister usred svog zanosa dok mu govor njegova Anđela još zvoni u ušima ne može ništa primjerenije odgovoriti. Ovu teškoću je lako objasniti. Najprije, njegova ekstaza je neopisiva. Nadalje, ona je savršena, tako da ne može govoriti o tome. Treće, on je svjestan da je dio cijene njegova postignuća njegova odgovornost kao Čuvara Misterija. On stoga traži pozornost svog Anđela na ono što bih mogao opisati političkom situacijom.

Stihovi 15.-21. Navedena osobitost prethodnog dijaloga je predmet razmatranja dijela ovog odjeljka. Općenito on raspravlja o odnosu između određenih silina Prirode.

15. Tako je pričao Magister V.V.V.V.V. svome Bogu Adonaiu,
dok su se pod svjetlošću zvijezda igrali ispred dubokog
tamnog ribnjaka koji je na Svetom Mjestu Svete Kuće ispod
Oltara Najvišeg.

Stih 15. Okolnosti dijaloga su pažljivo objašnjene. On je Majstor Hrama, V.V.V.V.V., a ne samo adept koji je jednostavno dosegao jedinstvo. Anđeo je
štoviše posebno poistovjećen sa simbolom Adonaia. Oni se igraju zajedno, t.j., u svjesnoj zajednici; u svjetlosti zvijezda, t.j., u prisustvu Nuite; mjesto njihova susreta je kod “dubokog tamnog ribnjaka” koji simbolizira Binah, sferu žalosti Majčinstva, mjesto začeća i obitavalište Razumijevanja. Sveto Mjesto su tri prva Sefirota, t.j., iznad Ponora. Sveta Kuća je Drvo Života. A Oltar Najsvetijeg je Kether.

16. Ali Adonai se smijao i smirio igru.

Stih 16. Adonai odgovara na st. 11-14, jednostavno pjevušeći ritam svoje muzike tiše. Na taj način On kazuje da nema potrebe za žurbom ili zabrinutošću.

17. Tada je pisar obratio pažnju i bio zadovoljan. Ali Adonai
se nije bojao Magičara i njegove igre. Jer je Adonai bio
taj koji je naučio Magičara svim njegovim trikovima.

Stih 17. Pisar koji je svjesno ljudsko biće zaduženo da izvještava o ovim stvarima shvaća kroz to da je sve u redu. “Magičar” je Atu I, Majan (vidi Pog. II, st. 58 i reference u Liber 418.) Anđeo se ne boji da bi se snage iluzije mogle ikad uplesti u Veliko Djelo. On sam je Makroprosopus. Ova fraza traži objašnjenje. Baš kao što čovjek teži Znanju i Razgovoru Svetog Anđela Čuvara i postiže ga, tako Anđeo teži “jedinstvu potpuno iskazanom”; jer je njegova pozicija Staza gimel. U svom postignuću on je stoga dosegao Kether, iz kojeg ne izvire samo njegova Staza gimel (vodeći do Tipharetha), već i Staza beth (vodeći do Binaha). Da bi se pravilno razumjela potpuna priroda Binaha moramo se sjetiti ove točke. Tuga povezana sa idejom ovog Sefirota je povezana s činjenicom da je ona primatelj prvotne iluzije. Nema tuge u drugom toku, Stazi daleth kroz koju njen gospod izražava svoju suštinu.

18. I Magister uđe u Magičarevu igru. Kada se Magičar
smijao i on se smijao; sve kao što bi i čovjek činio.

Stih 18. Magister, čije prebivalište je Binah, koristi iluziju za užitak. On se ponaša poput djeteta koje se ne boji mogućnosti postojanja nekog kobnog značenja u operacijama prirode.

19. A Adonai reče: Uhvaćen si u Magičarevu mrežu. On to
reče lukavo, da ga iskuša.

Stih 19. Da bi ga testirao Anđeo sugerira da je njegovo uživanje u iluziji jednako onom profanih.

20. Ali Magister dade znak Magistrature i nasmija Mu se:
O Gospode, O ljubljeni, da li su ovi prsti omlitavili na
Tvojim kovrdžama, da li su se ove oči odvratile od Tvoga oka?

Stih 20. Magister odgovara da, mada očito uživa dobre stvari u životu (kako se kaže), ni na trenutak ne zaboravlja uživati ljubav svog Anđela. Ni akcijom prstiju što hvataju kovrđe ili spiralne energije Anđela, ni gubitkom koncentracije pred okom (simbol viđenja, kreativne energije, unije, itd. Vidi također “Oko Horusa”) njegova ljubavnika nije on pao sa vrhunca svog Samadhija. Magister je stoga prikazan kao savršeno iniciran; on je dobrovoljno prihvatio groznu iluziju koja je uzrok svekolike tuge i napravio je dijelom cjeline Velikog Djela. Nema ni jednog smjera iz kojeg ga nesreća može dotaći; s obzirom da je zaštićen Čuvarima Ponora od uplitanja Staza zain i cheth, on je stoga imun.

21. A Adonai se neizmjerno radovao u njemu.
22. Da, O moj gospodaru, ti si voljeni Voljene; Ptica Benu
nije uzalud postavljena na Philae.

Stih 22. Ptica Benu se odnosi na struje i podstruje pokrenute od strane A.'. A.'. otprilike svakih 600 godina, što znači dvaput tijekom svakog Eona.
1900 Aiwass, TO MEGA THERION
15-1600 Dee i Kelly, Christian Rosencreutz, Luther, Paracelsus 1490- 1541.
1300 Jacobus Burgundus Molensis.
9 - 1000
6 - 700 Mohammed.
0 Appollonius Tyaneus.
P.K. 300 Gautama Buddha.
Bilješka: Skala Vremena - Odlučne osobe šire prikaz. Noge trkačih konja. “n” serija “m” događaja, od kojih ni jedan ne sugerira “n”. Usp. glifove od A, spelovanje riječi, itd. Stoga nema mjerila realnosti. (LXV I, 32).
Philae je otok na Nilu, sada potonuo u industrijalizam, poznat po svom Hramu posvećenom Ahathoori.
U “Liberu VII”, VII, 27, Ptica Benu je potpuno poistovjećena sa Feniksom - ili Setom Divljim Magarcem - kroz simbolizam štapa Drugog Adepta u ritualu Adeptus Minora R.R. i A.C. (Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(3), st. 211 i 215)
Tekst potvrđuje Misiju TO MEGA THERIONA, 666, 9° = 2° A .˙. A .˙. kao logosa Eona. Govornik je izgleda pisar, to jest, pojedinac Aleister Crowley kroz kojeg su ove energije 666 itd. manifestirane. On uživa u postignuću Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara.
Ostatak ovog poglavlja bavi se uglavnom odnosom ovog pisara sa Adeptom i Anđelom koji kompletiraju i krune njegovu osobnost. Slijedeći stihovi opisuju Ekvinocij Bogova i Postignuće Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara. Oni pokazuju njihov učinak na pojedinca; jer se ovo poglavlje odnosi na Vatru, yod (svi prijepisi navode “Bog”, što je gotovo sigurno pogreška) Tetragrammatona, tj. na suštinu osobnosti čovjeka promatranog kao čovjeka. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara predstavlja silazak elementa Duha u središte njegova bića, prema regularnoj formuli oblikovanja Pentagrama IHShVH od IHVH. Glavna poteškoća u interpretaciji leži u komplikaciji predstavljenoj Ekvinocijem Bogova.

22-27 opisuje Događaj.
28-29 opisuje stanje pisara.
30-32 opisuje pripremanje pisara za njegovo Postignuće.
33-37 opisuje Dveri njegove Inicijacije.
38-41 opisuje samu Inicijaciju.
42-44 opisuje time podano Razumijevanje nužnog odnosa Duha i Materije.
45-53 opisuje rezultate Inicijacije.
54-56 daje zajedno Postignuće i Ekvinocij Bogova.
57-60 odgovara na tako postavljeno pitanje.
61-65 proročanstvo koje se tiče budućnosti osobnosti pisara, okolnosti unutar kojih će on doseći Savršenstvo svojeg Postignuća.

23. Ja koji sam bio svećenica Ahathoor uživam u tvojoj ljubavi.
Uzdigni se, O Nile-Bože i progutaj sveto mjesto Nebeske Krave!
Neka Sebek, stanovnik Nila ispije mlijeko zvijezda!

Stih 23. Pisar se prisjeća svoje inkarnacije kao svećenice Ahathoore, božice Ljubavi i Ljepote. On priziva sile Nila i krokodila Sebeka koji tamo boravi. Oni će završiti vladavinu Majke (Eon Izide).

24. Uzdigni se, O zmijo Apep, Ti si Adonai ljubljeni! Ti
si moj mezimac i moj gospodar, Tvoj otrov je slađi od
poljubaca Izide, majke Bogova!

Stih 24. Apophis zamjenjuje Izidu.

25. Jer Ti si On! Da, Ti ćeš progutati Asi i Asara i Ptahovu djecu.
Izbacićeš poplavu otrova da uništiš djela Magičareva. Samo
Rušitelj će progutati Tebe; zacrnićeš njegovo grlo, gdje mu
duh boravi. Ah, zmijo Apep, ali ja Te volim!

Stih 25. AIWASS (poistovjećen sa Svetim Anđelom Čuvarom Aleistera Crowleya) bi trebao uništiti formule Izide i Ozirisa (Eon Umirućeg Boga).
Ne postoji Eon Apophisa; Njegova funkcija je uvijek uništiti. Sada će Uništitelj proždrijeti samo Uništenje. Ovdje smo upućeni na legendu o Šivi koji je ispio otrov izazvan stapanjem “Mlijeka Zvijezda” ili manifestacijom Pojavnog. Njegovo grlo je postalo crno (ili indigo plavo) uslijed toga. AIWASS je tako okrenuo Apophisa protiv njega samog, kako bi oslobodio put Eonu Horusa, Okrunjenog i Osvajajućeg Djeteta. Apep je voljen; t.j., nestaje u ekstazi uslijed milovanja Aiwassa, “moćne zmije” iz stiha 26 (grlo je središte Elementa Duha - Akasha boravi u Visuddhi Čakri). Značenje je da formula koju je dao Aiwass uništava samu ideju Destrukcije (vidi “Liber XV”, “O Lave i o Zmijo, koji uništavaš uništavača, budi moćan među nama.”). Ono što je do sada nazivano “Smrt”, način uskrsnuća u Formuli Ozirisovog IAO, treba stoga nadalje biti shvaćeno kao “ljubav po volji”.

26. Moj Bože! Daj da tvoj tajni otrovni zub prodre do srži
male skrivene kosti koju sam čuvao za Dan Osvete Hoor-Ra.
Neka se Kheph-Ra oglasi svojim zujanjem! neka šakali Dana
i Noći urliču u pustoši Vremena! neka se Kule Univerzuma
zatresu, a čuvari pobjegnu! Jer se moj Gospodar razotkrio kao
moćna zmija, a moje srce je krv Njegovog tijela.

Stih 26. Ovaj Dan Osvete je Eon Horusa - počinjući sa Proljetnim Ekvinocijem 1904. e.v. (Primjetite CCXX, III i ALASTOR Osvetnik). “Mala tajna kost” je nađena u Falusu Medvjeda (Hebr. DB, 6). Ovo je anatomska činjenica. Priroda ove životinje - koja je jako značajna u alkemiji - može biti studirana u Ash Metzareph (pog. 3). Medvjed simbolizira djelomice TO MEGA THERIONA, 666, prema opisu danom u Apokalipsi:

“Vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, imaše sedam glava i deset rogova, na rogovima deset kruna, a na glavama njenim imena bogohulna.
I zvijer bijaše poput leoparda, noge joj kao u medvjeda, usta poput lavljih usta: i dade joj zmaj moć svoju i svoj prijesto i veliku vlast.
I vidjeh jednu od glava ranjenu na smrt i rana njena smrtna izlječi se: i začudi se cijeli svijet zvijeri.
I obožavahu zmaja koji dade moć zvijeri: i obožavahu zvijer, govoreći: Tko je poput zvijeri? tko je u stanju zaratiti sa njom?
I dana joj bijahu usta koja govore velike stvari i bogohulne; i snaga joj bijaše dana da izdrži četrdeset i dva mjeseca.
I otvori usta svoja da huli Boga, da huli ime njegovo, kuću njegovu i one koji žive na nebu.
I dano joj bijaše da zarati sa svetima i da ih pobijedi: i moć joj bijaše dana nad svim narodima i jezicima i nacijama.
I svi koji žive na zemlji će je obožavati, čija imena nisu zapisana u životnoj knjizi Janjeta, koje je žrtvovano od postanka svijeta.
Ako itko ima uši, neka čuje.
Tko u ropstvo bude odvodio u ropstvo će ići: tko ubije mačem od mača mora poginuti. To je trpljenje i utjeha svetih.
I vidjeh drugu zvijer kako izlazi iz zemlje, imaše dva roga poput janjeta, a govoraše kao zmaj.
I pokaže svu moć prve zvijeri i uradi da se zemlja i svi koji žive na njoj poklone prvoj zvijeri, čija smrtonosna rana je zacijelila.
I načini velika čudesa, kao kad natjera vatru da se spusti sa nebesa pred očima ljudi.
I prevari one koji žive na zemlji ovim čudima koje je mogla činiti zahvaljujući zvijeri; govoreći onima koji žive na zemlji, da moraju napraviti sliku zvijeri, koja je bila ranjena mačem i preživjela.
I imade moć da udahne život slici zvijeri, tako da je slika zvijeri mogla govoriti i učini da mnogi koji nisu obožavali sliku zvijeri budu ubijeni.
I učini da svi, mali i veliki, bogati i siromašni, slobodni i robovi, prime znak na desnoj ruci ili na čelu.
I da nijedan čovjek ne može kupiti ili prodati, osim ako ima znak ili ime zvijeri ili broj njena imena.
Ovdje je mudrost. Neka onaj koji razumije izbroji broj zvijeri: jer to je broj čovjekov; a taj broj je Šest stotina šezdeset i šest.”

Otk(rovljenje) 13

Ova kost je dakle Suštinska Osobnost Nesvjesnog Aleister Crowleya; budući da je on zadržao svoju ljudsku osobnost kako bi služio kao instrument logosa ovog Eona. On sada zahtijeva da “zub” (zub - Shin - Duh) njegovog Anđela prodre u njegovo najunutarnije jastvo.
Khephra, Skarabej je Sunce u ponoć. On se pojavljuje na Atu XVIII (“Mjesec”, odnosi se na Ribe u zodijaku) pri dnu hijeroglifa, u bazenu (Nadir nebeskog svoda). Poviše ovog je staza koja vodi između dvije planine okrunjene kulama. Pod Mjesecom (simbolizira glamur i iluziju kao opoziciju Mjesecu Staze gimel koji simbolizira Čistoću, Aspiraciju, itd., kuda hodi Sveti Anđeo Čuvar) je staza koju čuvaju dva psa ili šakala, simbola Anubisa, Čuvara Praga. (vidi st. 34.) Značenje stiha je da je Aiwass (otkriven kao “moćna zmija” - vidi poviše) uništio princip iluzije. Zasebno, vjerovanje čovjeka da je smrtan (Oziris) mora ustupiti mjesto njegovoj svjesnosti da je on Okrunjeno Dijete (Horus). Moje “srce” - tj., ljudska volja i svjest Aleistera Crowleya - je poistovjećena sa suštinom života Aiwassa. (krv je upotrebljena s Njegove strane kao fizička osnova njegove manifestacije u CCXX).

27. Ja sam poput ljubavi-željne kurtizane iz Korinta.
Igrala sam se sa kraljevima i kapetanima i učinila sam ih
svojim robovima. Danas sam ja rob male otrovnice smrti;
i tko će razriješiti našu ljubav?

Stih 27. Aleister Crowley je odbacio sve svoje osobne ambicija da bi “umro” u zagrljaju Aiwassa u Njegovoj funkciji Svetog Anđela Čuvara. (Mikrokozmička “mala otrovnica” za razliku od “moćne zmije” koja je odgovorna za Makrokozmički Događaj, Ravnodnevnicu Bogova). Slike ljubavi željne kurtizane i Kleopatre pokazuju umiješanost Nefeša ili “animalne duše” Aleister Crowleya u ovom slučaju.

28. Umoran sam, umoran sam! reče pisar, tko će me povesti
da gledam Ushićenje moga gospodara?

Stih 28. Pisar priznaje krajnju klonulost svoje ljudske svjesti sve dok je odjeljena od sudjelovanja u užitku Adepta (“mog majstora”) koji ga kontrolira.

29. Tijelo je umorno i duša je bolno umorna i očni kapci
otežavaju od pospanosti; pa ipak svo vrijeme traje čista
svjest nepoznate ekstaze, no izvjesno je znanje o
njenom postojanju. O Gospode, budi mi na pomoći i dovedi me
do blaženstva Voljene!

Stih 29. Ovdje “duša” znači Nefeš. Pisar je uvjeren, čak i u svojoj svjesnoj klonulosti, sigurnošću njegovog “Nesvjesnog”, da je stigao do svog Postignuća, usprkos njegovom ljudskom svjesnom zaboravljanju te činjenice. On apelira na Anđela da preplavi ljudsku svjest “blaženstvom Ljubljenog”, kako je to kazano u ovoj Knjizi.

30. Stigao sam do kuće Voljene, a vino bijaše poput vatre
što sa zelenim krilima leti kroz svijet voda.

Stih 30. Slijedeće mu je darovano: ljudska svjest ulazi u Kuću Zadovoljstava Adeptstva. Vino spiritualnog užitka koje ga opija je povezano sa “vatrom što leti” (Shin) sa “zelenim krilima” (Daleth, ljubav) “kroz svijet voda” (Mem). Prethodni odjeljak bi trebao omogućiti Aspirantu da razumije ovaj simbolizam u potpunosti. ShM je u Kabali “Ime” i “Nebo” (nebo je ŠMIM u Liber D); ShD znači “Svemoćna Sila” (Crowley aludira na ŠDI, “Šadai”); a DM znači “Krv”. Ovi simboli stoga objašnjavaju tekst u potpunosti.

31. Osjetih crvene usne prirode i crne usne savršenstva.
Kao sestre su me milovale, svog malog brata; ukrasile su
me kao za svadbu; popele su me u Tvoju nevjestinsku sobu.

Stih 31. Priroda i Savršenstvo su Izida i Neftida, koje pripremaju Ozirisa (vidi Anijev papirus i Knjigu Mrtvih općenito) za Inicijaciju. Kandidat je ovdje predstavljen kao njihov brat (Aleister Crowley je Vau IHVH-a, “Sin”, ljudska svjesnost u Tipharethu - muško), ali odjeven kao mlada (jer je on simbolički žensko prema svom Svetom Anđelu Čuvaru, Srce koje upravo treba doživjeti zagrljaj Zmije). Vidi također Poglavlje III, st. 49-50 (Crowley je napravio slijedeće razmatranje u svom dnevniku za Maj 4, 1906: “Odista, ovaj rad na A .˙. zahtijeva od Adepta da ispolji žensku stranu: za mladoženju, vjerojatno, da bude spremna primiti poljubac; a ne da je progoni, da upotrijebi silu. Dok K(raljevstvo) N(ebesko) trpi nasilje (Matej, 11:12); može li biti, možda, da je to nasilje moguće upotrijebiti za postizanje pasivnog stanja? I naravno, da se nadvladaju svi rivali?”).

32. Pobjegle su kada si Ti naišao; bio sam sam pred Tobom.

Stih 32. Ego je lišen svojih atributa prije no što može primiti utjecaj Svetog Anđela Čuvara. To mora biti čisto Ljudsko Jastvo kao Individua neovisna o svojim manifestacijama kao takvim, fenomen njegovog odnosa s njegovom okolinom.

33. Drhtao sam pred Tvojim dolaskom, O moj Bože, jer Tvoj
glasnik je bio užasniji od zvijezde Smrti.

Stih 33. Ego shvaća da će ga Sveti Anđeo Čuvar poništiti. On drhti i to drmanje njegovog identiteta je znak njegove predaje (Usporedi ekstazu straha Amfortasa pri napredovanju njegovog Ozdravljenja (Richard Wagner, Parsifal); i vidi poglavlje II, st. 60 i 62 sa nekoliko odjeljaka na drugim mjestima. Doktrina je svugdje implicitna; ali uporedi također Liber 418, 14-ti Etir, itd.) Također, prvo pojavljivanje Anđela je nužno krivo shvaćeno; jer dok god ljudski Ego postoji, vezan je uvjetima svojeg bivanja, a to implicira određenu lažnost poimanja, korijen čega je sama Iluzija Odvojenosti koja čini Ideju Ega mogućom.

34. Na pragu je stajao gromoviti lik Zla, Užas praznine,
sa sablasnim očima nalik na otrovne bunare. On je stajao,
a soba se okužila; zrak je zaudarao. On bijaše stara i
čvornata riba gnjusnija od ljuštura Abaddona.

Stih 34. “Prag” je pred “vratima” ili “pilonom” daleta. (Dalet znači vrata; njegova atribucija je Venera, čista Ljubav, njegova Staza je od Chokmaha do Binaha, baze trokuta Vrhovnih. Ova “vrata” su stoga na sve načine odgovarajući simbol ulaska na Inicijaciju). “Prag” je stoga ispod Staze daleth na Drvetu Života; t.j., u Ponoru.
Gornji simbolizam se striktno odnosi na Postignuće Majstora Hrama; ali njegova Istina je reflektirana tehnički ispravnim prikazom Inicijacije Dominus Liminisa u Adepta Minora. Ovdje su “vrata” treća Recipročna ili Poprečna Staza (daleth su prva), pe, što znači usta - vrata vitalnih organa. Pe je slovo Atua XVI, “Kuće Božje” ili “Srušene Kule”. Hijeroglif predstavlja Kulu - simbol Ega u njegovom Falusnom aspektu, pa ipak zatvorenu, t.j. odvojenu. Ova Kula je srušena Blještećom Munjom Prosvjetljenja, utjecajem Svetog Anđela Čuvara i Plamenog Mača Energije koji ide iz Kethera u Malkuth. Odatle su bačene dvije figure koje oblikuju svojim položajem slovo A’ain; to su blizanci Vav-Heh (Horus i Harpokrat) rođeni pri otvaranju Majčine Maternice (drugi aspekat “Kule” je “vrelo je zatvoreno, fontana zapečaćena”). Oni predstavljaju (s obzirom na muški aspekt “Kule”) spermatozoid (A’ain je Kozorog, znak u kojem je Sunce u Zimskom solsticiju, kada Nova Godina počinje (Crowley obično smješta Novu Godinu u Proljetnu Ravnodnevnicu, kao na kalendaru A .˙. A .˙.)) koji je izbačen kada je Falus ubijen ekstazom Orgazma (Bljesak Munje) i “srušen” gubeći erekciju (Vidi “Liber A’ash sub figura 370", stihovi 0-6).
Na “pragu” Dominus Liminis je zapriječen Stazama Nun, Samekh i A’ain, Atui XIII, XIV i XV (“Smrt”, “Umjerenost” ili “Restrikcija”, i “Đavo”), koje proizlaze iz Tipharetha, staništa Njegovog Anđela, kako bi odbili profane od Vanjskog Reda Z .˙. Z .˙..
Glavna razlika (u osnovi) između formula dviju inicijacija, u R.R. et A.C. i A .˙. A .˙., je to da je Oslobođeni Adept potpuno ispod daletha (iako je prošao Drugu Recipročnu Stazu, teth, na putu da postane Adeptus Exemptus), i nema Staze kojom bi mogao putovati (izuzmi gimel koji vodi od Tipharetha do Kethera, a ne od Cheseda do Binaha za koji je vezan. Time odbija neuke od Unutarnjeg Reda R.R. i A.C.), dok je Dominus Liminis već prošao Stazu pe kako bi postigao Stupanj Filozofusa, a prag je unutra, umjesto izvan Pilona.

Značenje je kako slijedi: -
Prelazeći Bezdan cilj je anihilirati Ego i njegove proizvode u potpunosti. U Kabalističkom simbolizmu: doseći Nulu. Opasnost je stoga u poistovjećivanju sa bilo kakvim proizvodima dezintegracije. Horonzon, dakle, čijim imenom označavamo ideju Disperzije, nema mjesta unutar Vrhovne Trijade. Prag inicijacije, Ponor, leži u potpunosti izvan vrata daleta. Potpunost dezintegracije, impotentnosti (ακρατεια) i dokolice (αεργια) je zajamčena odsustvom ljubavi (daleth) koja bi inače mogla povezati raspršene događaje da stvore jedinstvo (u 7-mom Etiru, Liber 418, učimo da ako bi Crna Braća bila sposobna barem da pogledaju Božicu Ljubavi (dalet) iznad sebe, mogli bi doseći Razumijevanje.)
U Inicijaciji Adeptusa Minora uvjeti su potpuno drugačiji. Cilj je dosizanje jedinstva, a ne negativiteta, te nema takvog savršenstva u Sefirotima Ruacha koji tvore Stupnjeve Unutarnjeg Reda (R.R. et A.C.) - Chesed, Geburah, Tiphareth - što neophodno isključuje Horonzona iz tri Razreda A .˙. A .˙.. Studenta se sada upućuje na Elementalne Stražarske Kule Sir Edward Kellyja. (Vidi Liber 84 vel Chanokh u Equinox I, 7 i 8) Četiri Elementalne Table (12 x 13) su vezane malom Tablom Duha (4 x 5), ili, ako su uređene da svaka od njih bude prikazana kao odsječak jedinstvenosti Tetragrammatona, vezane su crnim križem koji sadrži slova ove male Table Duha. Imena zlih demona se mogu uglavnom naći uzimanjem nekih nesavršenih i neuravnoteženih simbola sa Stražarskih Kula - poput dvoslovnog imena ispod prečke Kalvarijskog Križa u bilo kojem Manjem Kutu - i dodavanjem odgovarajućeg slova sa Crnog Križa.
Doktrina koja je implicirana ja da priroda Duha nije predstavljena samo shinom, Svetim Duhom, čiji silazak u središte Tetragrammatona posvećuje i prosvjetljuje slijepe siline Elemenata, nego je također bezdušna materija, tamna, bezoblična i pusta, puka podloga za manifestaciju svih pojava bez razlike; i ova je istina također simbolizirana crnilom i nerazvijenim potencijalom akaše kao što je objašnjeno u legendi o Šivi spomenutoj u prethodnom odjeljku.
Duh stoga može biti manifestiran bilo kao Sveti Anđeo Čuvar ili kao Zla Persona, Čuvar Praga, senzacionalno oslikan zbog naklade u Lord Bulwer-Lyttonovoj romansi Zanoni. Ova doktrina se također povremeno nađe u folkloru, gdje je čovjek praćen istovremeno dobrim i zlim genijem. Užas ovog drugog je pojačan njegovom funkcijom kao alternative Svetom Anđelu Čuvaru. Nijedna druga zla inteligencija se ne može usporediti s tim bilo kao subjektivno užasna i ogavna ili objektivno neprijateljska. Jer zli genije je ne manja mogućnost Postignuća od Svetog Anđela Čuvara. Sada, u slučaju Oslobođenog Adepta, ako bi on bio odbačen natrag iz Grada Piramida nemogućnošću da se uskladi savršeno sa formulom “ljubavi po volji”, on ostaje izgubljen u Ponoru bez daljnjih mogućnosti osim da se po redu poistovjećuje sa svakim nekoherentnim i nerazumljivim fenomenom koji se javlja u čovjekovom opažanju, a koji je bio dezintegriran, što je prvi efekt njegove operacije, čija je osnova odbiti prepoznavanje bilo kakve nesavršenosti koja tvrdi da jeste. Sasvim drugačiji je slučaj Dominus Liminisa čija operacija, ako je neuspjela, može biti puka greška koja možda i nije proistekla iz nikakve ozbiljne pogreške s njegove strane. Osim blage obeshrabrenosti on bi trebao biti u stanju pokušati ponovo bez većih gubitaka. Zaista, on može upotrijebiti svoju pogrešku kao instrukciju. Ali on također može neuspjeti ukoliko nije u potpunosti asimilirao opomenu Hiereusa u ceremoniji njegove inicijacije u Stupanj Neofita: “Strah je neuspjeh i prethodnik neuspjeha: Stoga budi bez straha! Jer u srcu kukavice Vrlina ne obitava!” (Neofit Ceremonija Zlatne Zore. Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(2) (1909), st. 256). Isto tako, on može biti nemoćan da ispuni formulu Hijerofanta u toj ceremoniji: “Zapamti da je neuravnotežena sila
zlo. Neuravnotežena Milost je slabost: Neuravnotežena Strogost je ugnjetavanje.” (st. 257). Opčaranost zlom može biti opasnija od straha. U svakom slučaju on treba očekivati da će mu se na početku suprostaviti njegov Zli Genij. (Usp., nadalje, ceremoniju Zelatora u Z .˙. Z .˙. - pojavljivanje Anđela Samaela, Metatrona i Sandalphona (st. 262-263)). Može se desiti da ne uspije izdržati juriš. Može biti odbačen sa praga i njegov poraz može biti više ili manje štetan, već prema okolnostima. Ali njegov strah može postati toliki da ga natjera da se pretvori u opčaranost ili njegova iscrpljenost toliko potpuna da je spreman predati se odmoru pod bilo koju cijenu. U svakom slučaju rezultat može biti da prihvati svoju Zlu Personu kao svojeg Anđela Čuvara.
Ja ću jasno izjaviti da čak i tako strahovit oblik greške nije nužno fatalan i konačan mada očito uvijek mora stvoriti pogubnu karmu - jer uključuje tvrdnju (ojačanu najozbiljnijim zakletvama i zapečaćenu najintenzivnijom ekstazom) apsolutnog postojanja zla (u značenju te riječi, aktualno ad hoc definirane njim samim) - t.j., on je pristao na dualnost, uspostavio unutarnji konflikt unutar samog sebe i ceremonijalno prokleo i porekao jedinstvo svoje vlastite Istinske Volje. Mada je ova katastrofa užasna nedostaje joj element završenosti, budući da ovi principi ne postoje poviše Tipharetha. On je bez sumnje postao Crni Magičar, ali je daleko od postajanja Crnim Bratom. Ne može se kazati da takav stoga manifestira ikakvu tendenciju da postane Crni Brat kada vrijeme sazrije; jer njegovo sjedinjenje čak i sa personifikacijom Zla je također čin ljubavi po volji, mada je ta volja lažna i iskvarena svakim zamislivim defektom i greškom. Glavna je opasnost vjerojatno što ga intenzivnost patnje koja proizlazi iz njegove αμαρτια (Grč., “neuspjeh, greška, grijeh”) može, kao u slučaju Glyndona u Zanoniju, navesti da potraži izlaz u potpunom bijegu iz Magike, da se odrekne bilo kojeg čina ljubavi zbog straha da će još više odlutati od svog istinskog puta. Neka zapamti riječi mog brata: “Ako bi luda istrajala u svojoj ludosti postala bi mudra” (William Blake, “Poslovice Pakla”, Vjenčanje Neba i Zemlje). Neka odlučno nastavi ispitivanje, prizivajući osvetu Bogova, tako da ga na kraju prekomjernost ljubavi i njeno nadilaženje tjeskobe može dovesti natrag na stazu istine.
Iz gornjeg bi trebalo biti jasno kako to da je Zli Genije unutar Svetišta Hrama Ružinog Križa čija je formula “ljubav po volji”, dok je Horonzon isključen jednako iz tog svetišta i iz Grada Piramida čiji zakon, mada još uvijek glasi “ljubav pod voljom”, podrazumijeva oba ova termina bezgraničnim.
Stih 34 (nastavak). Zli Genije je sada opisan. Jezik je naravno simbolički. Istovremeno ova pojavnost može blisko korespondirati sa stvarnim osjetilnim izražajima iskustava.
Dvaput nam je rečeno da je “stajao” što bi trebalo biti u kontrastu sa “idenjem” Svetog Anđela Čuvara. (Vidi st. 37-41). Osobita je oznaka bilo kojeg Boga da bi on trebao ići. Iz tog razloga on nosi ankh ili vezice sandala sa egipatskih spomenika. Ova antiteza je povezana sa koncepcijom Crne Braće koja se
zatvaraju, protiveći se promjeni. Telemitska koncepcija Svemira je dinamična, tako da je statičnost neizbježno simbol sukoba sa Prirodom. Ona je jednaka Smrti; jer Smrt je promjena, to je događaj, t.j., fenomen aktivnosti, života. Ova doktrina može biti u potpunosti proučena u CCXX.
Neka se student osvrne, još više, na kontrast između simbola Svetog Anđela Čuvara i Zlog Genija. Prvi (vidi st. 38-41) su pozitivni, aktivni, solidni, dinamični; kočije, konjanik, strijelac - oružja Jupitera i Pana su nevjerojatno vitalna u njegovim rukama. Per contra Zli Genije je promjenjiv, irealan i neaktivan. Njegove karakteristike su užas i praznina. Njegove oči su sablasne, što uzimam da je striktno povezano sa geist (Njem., “duh” ili “avet”). Ovaj epitet je osobito odvratan jer je osjet vida pridodan Vatri i trebao bi biti oštar i sjajan. Aktivnosti kakve on nalaže su spore, banalne i crvolike. One sliče bunarima otrovane vode, t.j., one vrebaju i primaju što je moguće manje svjetla, dok bi idealno oko trebalo zračiti plamenom. On uzrokuje da čak i zrak oko njega stagnira i smrdi. Anatomski on nalikuje ribi, hladnokrvnom stanovniku pasivnog elementa. (Zamjeti da je riba prihvaćeni simbol Isusa). Pa čak i tada, on je star, sporih pokreta, dok je glavna osobina ribe brzo sklizanje. On je čvornat, nudeći beskoristan otpor vlastitom kretanju i povećavajući truljenje. Odvratno!
Ljušture ili Klifoti su beživotni otpaci; a Abaddon je uništavatelj ili raspršivatelj - uništavatelj raspršivanjem.

35. Obujmio me je svojim demonskim pipcima; da, osam
strahova me obuze.

Stih 35. Njegova metoda borbe (toliko daleka od Anđelove koji bode kopljem ili ubija munjom) je omatanje svojim demonskim i stoga prividnim pipcima. Njegova je metoda da ograniči Aspiranta, dobro znajući da je “riječ Grijeha Ograničenje”. On uspijeva odraziti “osam strahova”, koji su povezani sa osam glava pognutog zmaja. (Vidi, radi simbolizma, Hram Kralja Solomona, Equinox I, I, II i III). To su ograničavanja Vrhovne Trijade pokušana od strane sedam nižih Sefirota i Daatha. Stoga je Pognuti Zmaj prikazan na Drvetu Života ispod Ponora nakon Pada, kao i na podu Grobnice Christiana Rosencreutza. U starijem simbolizmu oni su osam Kraljeva Edomskih.

36. Ali ja sam bio pomazan prikladnim mirisavim Magisterovim
uljem; izletio sam mu iz zagrljaja kao kamen iz praćke
šumskog dječaka.

Stih 36. Aspirant je “pomazan pravim slatkim uljem Magisterovim”. Budući da stupanj Magistera pripada Binahu za ovo ulje možemo kazati da simbolizira Neshamah ili težnju. Vidi izvještaj o Svetom Ulju dat u Knjizi 4, Dio II:
“Sveto Ulje je magičareva Aspiracija; ono ga posvećuje izvedbi Velikog Djela; i takva je njegova efikasnost da također posvećuje sav namještaj hrama i njegove instrumente. To je također blagoslov karizme; jer ova aspiracija nije ambicija, to je kvaliteta darovana odozgo. ... To je čista svjetlost, prevedena u termine želja. Nije to Magičareva Volja, želja nižeg da dosegne više; već je to iskra višeg u Magičaru koja želi da ujedini niže sa sobom”.

Također, esencijalno svojstvo ulja je da smanji trenje i poveća lakoću kretanja.
Nadalje, Aspirant uspoređuje sebe sa kamenom, što se odnosi na kockasti kamen koji simbolizira savršeno Adepstvo, bivajući pravo i uravnoteženo usavršavanje spiritualne masonerije; omeđeno je sa šest kvadrata koji označavaju zaštićenost Makrokozmosom. Vidi također simbolizam Kamena u Zoharu, pitanje koje je preopširno da bi se napravilo više od ove jedne praktične indikacije (Knorr von Rosenroth, Razotkrivena Kabala, prijevod Mathers, Veće sveto Okupljanje, pog. 31, 622-634). Tamo je, nadalje, poistovjećenje Kamena sa Svetim Falusom i Sunca slavljenog u Dijaninom Hramu u Efezu i s riječju ABRASAX. U našim Svetim Knjigama, vidi Pogl. V, st. 6 i 58 ove knjige i Liber VII, Pogl. VI, st. 2:

“Načinili smo si kameni hram u obliku Univerzuma,
baš kao što si ga ti nosio otvoreno, a ja skriveno”.

U vezi prethodnog pogledaj pravilan poredak kamenova kao simbola Velikog Djela. Ovo se također može naći u “Glasu Tišine”, gdje oni koji su postigli prave od sebe zid kako bi zaštitili čovječanstvo (Vidi Liber LXXI). Vidi također “Liber VII”, Pogl. VII, st. 6:

“Mi znamo zašto je sve skriveno u kamenu, unutar kovčega, unutar moćnog groba i mi također odgovaramo Olalam! Imal! Tutulu! kao što je zapisano u drevnoj knjizi.”

Ovaj kamen je projektil u “praćki šumskog dječaka”, za kojeg možemo smatrati da predstavlja najmlađi i aktivni oblik Pana, tj. aspirant sebe smatra zavitlanim iz beskraja i oslobođenim od povoja (Liber VII, VII, 3-5) da bi mogao izvršiti Veliko Djelo.

37. Bio sam gladak i tvrd poput slonovače; strah se nije imao za
što uhvatiti. Tada ga je buka vjetra stvorenog Tvojim dolaskom
rasplinula i bezdan velike praznine se raširio preda mnom.

Stih 37. Aspirant je gladak; njegove su kvalitete savršeno harmonizirane. On je tvrd, usavršivši svoj otpor prema ekstremnom pritisku. Analogija je sa slonovačom. Slonovača je supstanca zuba, slovo shin je Sveti Duh i također supstanca kostura na kom je njegovo biće izgrađeno. Glas Sh štoviše predstavlja moć tišine jednako kao i aktivnost i spremnost koja prati volju za manifestacijom sebe kroz svoju Istinsku Volju. Sada ću citirati iz mojih originalnih bilješki o zanimljivim značenjima slova:

“S” je zmijsko siktanje, oštar dah, zubi otvoreni pa ipak stisnuti, što je prirodni znak upozorenja, mržnje, prkosa, prirodan čovjeku koji susretne svog bližnjeg iz zakonski majmunske rase. Time on raspoznaje svog brata i imenuje ga u skladu s tim. (Poslije, kada je uzbuna prošla, još uvijek imamo “Sh!” - Pst! - ne kao poziv za Tišinom, koju prekida, nego traženje pažnje drugih ljudi. U “S” se nalazi ova ideja straha i bijesa, također zraka, zbog brzine disanja. “Oluja” kombinira ove ideje, pa su prvi S-bogovi bili bogovi oluje.
Poslije bi ovo disanje, zrak koji se kreće u čovjeku, bi trebalo biti dokaz da je živio; tada ovo slovo disanja, S, može značiti “život”. Na primjer, Bog je dahnuo na Adama kako bi ga učinio “živućom dušom”; i Elisha vraća dječaka u život dišući u njega. Ruach Elohim, nanovo, je Dah koji izlazi iz Kaosa. Napokon nalazimo Svetog Duha koji začima pomoću disanja. I nije li Maut, Majka-Lešinarka, bila oplođena vjetrom? Možda nam, također, i siktanje kiše koja plodi zemlju, što čak i divljak može uvidjeti u tropskim krajevima gdje je rezultat tako brz, može pomoći u zaključku da S treba značiti Život. Ova kiša dolazi iz zraka koji on udiše, mada iznad njega; i njemu stoga izgleda prirodno napraviti Zeusa ili Šua kišnim bogovima i bogovima života, kao i zračnim bogovima, olujnim bogovima, imenima koja izazivaju strah, strašni bijes koji je na početku značio samo “neprijatelj” - njegov bližnji! (Dnevnik, lipanj 1920 (Također Crowley, Magičke Bilješke Zvijeri 666, izd. Symonds i Grant, st. 181)).

Zli Genij je sukladno tome onemogućen dominirati aspirantom. On, dokazavši svoju vrlinu, je sada spreman primiti Svetog Anđela Čuvara. Prvo je tu buka Njegova dolaska. “Jer će Gospod sići sa Neba, sa vikom, sa Arhanđelovim glasom i sa trubom Božjom” (Tesaloncima, 4:16, ponešto parafrazirano). “Gospod” je Adonai - što je na hebrejskom “moj Gospod”; i On silazi sa Neba, vrhovnog Edena, sahasrara čakra u čovjeku, sa “vikom”, “glasom” i “trubom”, nanovo zračni simboli, jer je zrak onaj koji nosi zvuk. Ovi zvuci se odnose na one koje je Adept čuo u trenutku ekstaze. (Knjiga 4, Dio II (Vidi pog. 8; izm. izd., st. 91)). Ovo je po sebi dostatno da uništi iluziju Zlog Genija, “Ponor velike praznine” je otkriven pred aspirantom, t.j., sve pozitivne pojave nestaju. Ono što ostaje je “beskonačni prostor” Nuite, kontinuirano tijelo beskonačnih mogućnosti.

38. Preko mora vječnosti bez valova si plovio sa Svojim
kapetanima i Svojim vojnicima; sa Svojim kočijama i jahačima
i kopljanicima Ti si putovao plavetnilom.

Stih 38. “More vječnosti bez valova” ponavlja tu ideju. Ovo je bezvremeni menstruum akcije, neuznemiren vibracijom, a ipak spreman primiti i poslati ono što mu je nametnuto voljom. Sveti Anđeo Čuvar prilazi žustro (“jašući”) praćen svojim vojskama (zamjetite da TzBA, vojska = 93).

39. Prije nego što sam Te ugledao već Si bio uz mene; bio
sam proboden Tvojim čudesnim kopljem.

Stih 39. Dolazak Anđela je prebrz, Adept ga ne zamjećuje. Vidi Pogl. II, st. 60, itd. Simbolizam koplja bi trebao biti proučavan u legendama o Raspinjanju, o Parsifalu i drugima. Pitanje je dalje objašnjeno u Bagh-i-Muattar (Crowley, Mirisni Abadullahov Vrt(1910)).

40. Bio sam pogođen poput ptice gromovnikovom strijelom;
poput lopova probio me Gospodar Vrta.

Stih 40. Gromovnik je Jupiter, ovdje predstavljen kao kreativno očinstvo i ratnički Gospod Zraka. Munja je Svastika, Disk Zeusov. Njegov je simbolizam potpuno identičan onom odgovarajuće sfere. Ptica je prirodni simbol tragalačke duše. Vidi Pog. II, st. 39-41. Svastika je u obliku slova aleph čija Temura je PLA, (Vidi Sepher Sephiroth (ALPh, 111, je “skriveno čudo”, titula Kethera. Vidi također Liber 418, 15-ti Etir, gdje se pojavljuje PLA. U 15-tom i 14-tom Etiru “gusta tama”, atribut Kaosa, također sugerira PLA)) čime podrazumjevamo trenutno nestajanje Ega u samadhiju. Druga fraza je odjek prethodne dvije. Gospodar Vrta je Pan ili Prijapus kojeg moj brat Catullus neprestano predstavlja kako kažnjava lopove na sebi svojstven način. Postoji osobiti simbolizam lopova u kojem mi možda nalazimo tragove legende o Raspeću, kao u ritualu svećenika Nemi (Vidi J. G. Frazer, Zlatna Grana i Crowleyeva kratka priča “Kralj šume” u “Zlatnoj grančici”), ali detaljnija razrada je bila u velikoj mjeri izgubljena ili napuštena.

41. O moj Gospodaru, hajde da plovimo po moru krvi!

Stih 41. Vidi Pog. II, st. 15, slični odjeljci. I, 33-41, posebno st. 33 i 39.
Čim je Adept postigao Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara on ne gubi vrijeme, već stupa na stazu svoje Istinske Volje, nošen bujicom fizičkog života koji je prolio da bi uživao u neosobnom i nenapornom životu jedinstva sa svojim Anđelom.

Stihovi 42-44 prikazuju lirsku sliku Misterije Zla.

42. Postoji duboka ljaga ispod neizrecivog blaženstva; to
je ljaga stvaranja.

Stih 42. Blaženstvo jedinstva Adepta i njegova Anđela izgleda da sadrži mrlju, u tome da budući da je to operacija promjene (kvarnost rađanja), ona dijeli nepostojanost svih složenih fenomena i stoga odgovornost za tugu.

43. Da, premda se cvijet radosno njiše na suncu, korijen
je duboko u tami zemlje.

Stih 43. Priznanje da najvrijednije manifestacije izviru iz dubokih misterija. Kvarnost leži u srcu svih stvari.

44. Slava tebi, O predivna mrka zemljo, ti si majka milion
mirijada mirijada cvjetova.

Stih 44. Nije napravljen nikakav pokušaj da se suprotstavi prethodnom ili to objasni. Izlaz se nalazi u viđenju druge strane problema. Sama kvarnost i sve misterije tuge bi trebale biti smatrane pitanjima užitka, budući da su pokretači čiji rad rezultira u istini i ljepoti. Vidi CCXX, Pog. I, st. 29, 30.

Stihovi 45-53. Ovaj odjeljak je najteži dio poglavlja. Teško je proučavati njegove stihove zasebno. Ipak izgleda kao da nema prave koherentnosti u njima, ni jedne sređene ideje u njihovoj različitosti. Izlaz je izgleda u razumijevanju da je odjeljak po prirodi progresivno razotkrivanje - to nalikuje na proračunavanje mentalnog putovanja. Jedan od ključeva je iznenadno mijenjanje spomenute točke gledišta st. 43-44. Razmišljanje o Ljepoti vodi do promišljanja o elementima Ljepote koje ne vidimo lijepima jer naš osjetilni aparat nije prilagođen tom stadiju postojanja. Vidi moju poemu o “Operaciji na jajniku”, gdje plastična ljepota žene izgleda uništena njenim odsjecanjem. [Vidi Konx Om Pax, str.79.] Ipak ljepota se vraća u drugačijem obliku kada se ćelije od kojih je sastavljena prouče pod mikroskopom. Primjenimo taj ključ na odjeljak koji sada proučavamo.

45. Također promatrah svog Boga i crte Njegova lica bijahu
tisuću puta sjajnije od munje. Ali u njegovom srcu spazih
Onog tromog i mračnog, Drevnog, što proždire Svoju djecu.

Stih 45. U prvoj rečenici pažnja je svraćena na briljantnost pojave Anđela. Slijedeća rečenica raspoznaje da je ispod ove pojavnosti simbol užasa, dakle
Saturn, koji je ovdje shvaćen u svojim astrološkim i legendarnim atributima. Teško nam je shvatiti da je Saturn bog rađanja. Ovo stvara odnos sa stihom 42. Saturn je nazvan proždirateljem svoje djece jer je on Vrijeme koje baca u zaborav događaje koje je iznjedrio iz ništavila. Ali postoji i dublje značenje po kojem on nije vezan rezultatima svojih djelovanja. Što god on učinio rezultira samo u kratkotrajnom fenomenu koji nestaje automatski kako vrijeme prolazi. Ljudi plitkog uma su navikli žaliti se na nepostojanost. Oni nisu u stanju shvatiti da ako sve što se događa ostane postojano, teret činjenica će uskoro postati neizdrživ. Priroda potrebuje sistem odbacivanja ili će uskoro postati začepljena umnožavanjem vlastitih iluzija. Razvoj ljudskog uma ovisi o njegovoj moći da asimilira detalje bilo kojeg rada. Oni tvore krajnji produkt i pojavljuju se samo u promijenjenoj formi. Grubi rad mora biti uništen. Proces je neprekidan. Umijeće napredovanja je u tome da neprestano tvore sve kompleksnije i opsežnije sinteze; baš kao što riječi pjesme gube svoje unutarnje značenje kako bi stvorile jedinstveni utisak sačinjen od pjesme kao cjeline, tako da pjesme ponovo moraju biti apsorbirane u jednostavnijem konceptu poruke pjesnika. Ova je formula univerzalno primjenjiva. Ovo je osobito subjekt biologije.

46. Na vrhuncu i u bezdanu, O moj ljepotane, nema stvari,
zaista, nema nijedne stvari, koja nije potpuno i savršeno
uobličena za Tvoju radost.

Stih 46. Stih 46 je stihu 45 kao stih 44 stihu 43. Djelovanje Saturna više ne izgleda misteriozno i užasno budući je njegova priroda promijenjena i izgubljena u divnom rezultatu njegove operacije.

47. Svjetlost se drži Svjetlosti, a prljavština prljavštine; jedna
oholo prezire drugu. Ali ne Ti, koji si sve i iznad
toga; koji si oslobođen Razdora Sjenki.

Stih 47. Vidi CCXX, Pog. I, st. 22, 23 i slične odjeljke. Prirodno nam je da razlikujemo stvari, da ih pretpostavljamo jednu drugoj. Ali Anđeo je iznad takve dualnosti. Sve stvari jednako pridonose njegovoj savršenosti. Rečeno je da je on “slobodan od Podvojenosti Sjenki”, t.j., iluzije dualnosti. Iluzija je da postoji očita razlika među različitim pojavama. Najfatalnija greška koju adept može napraviti je da naglasi poželjnost određenog niza stvari i nepoželjnost drugog. Ako ustraje u tome njegovo sektašenje će omesti njegov ideal, tako da će njegov Anđeo, umjesto da bude potpun, shvatljiv i savršen predstavljati njegove osobne predrasude. U tom slučaju Adept će patiti kad god njegovu pažnju zaokupi bilo koja ideja u Prirodi koja nije uspješno promjenjena i uklopljena u vizuru njegovih težnji.

48. O danu Vječnosti, neka se Tvoj val raspe u safirnoj
slavi na marljivom koralu našeg stvaranja!

Stih 48. Ova doktrina je ponovljena. Koralj je karma proizvedena akumulacijom naših djela. Ova konstrukcija je zauzela svoje mjesto u vremenu i treba da bude prekrivena ritmom Beskonačnog Užitka. Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara djeluje kao točka kontakta između dva kontinuuma. Ni jedan nije pojmljiv bez drugoga.

49. Načinili smo si krug od svjetlucajućeg bijelog
pijeska, mudro razastrtog u središtu Divnog Oceana.

Stih 49. Simbolizam prethodnog stiha se nastavlja. Prsten označava savršenstvo našeg bića sintezom naših akcija. Konstituirali smo sebe kao pozitivan fenomen situiran u stvarnosti beskrajnih mogućnosti, sa kojima možemo ostvariti kontakt, ako poželimo. Da bi pravilno razumijeli ovaj odjeljak moramo imati na umu učenje CCXX o prirodi postojanja. Pojavljivanje Khua, niz vjenčanja Hadita i Nuite, vode do okupljanja takozvanih pozitivnih osobnosti Drugog Reda koje su spremne djelovati kao jedinka i prizivati Nuit.

Stihovi 50-51 pokazuju dva načina izvršenja ovoga plana.

50. Neka blistave palme procvjetaju na našem otoku, mi
ćemo jesti njihove plodove i biti zadovoljni.

Stih 50. Činovi ljubavi po volji mogu biti usmjereni na stvaranje remek djela. To su “palme” (pobjede) čiji cvjetovi ushićuju, čiji plodovi hrane našu osobnost. Takvi činovi također mogu biti usmjereni unutra - mistički proces kao nasuprotan magičkom, rasap osobnosti smatrane nesavršenom. Tekst daje prednost ovom drugom procesu. To je prirodno, budući se radi o Znanju i Razgovoru Svetog Anđela Čuvara, a to je djelo rastvaranja prije nego li daljnjeg izgrađivanja.

51. Ali za mene je voda pročišćenja, veliko čišćenje,
rastapanje duše u tom zvučnom bezdanu.
52. Imam malog sina nalik obijesnom jarcu; moja kćer je
poput goluždravog orla; oni će steći peraje da mogu plivati.

Stih 52. Ovdje je simbolizam naročito nejasan. Sin je vjerojatno Ruach, a kćer Nephesch. Prvi je izgleda tako opisan s obzirom na njegovu hirovitost, a drugi prema svojoj slaboj razvijenosti što se tiče aspiracije. Oni bi trebali biti
opremljeni sredstvima ritmičkog kretanja. Nedostatak koze je njena razuzdanost, nepostojan karakter njenog poskakivanja. Nedostatak Nephescha je njegova lijenost, nedostatak krila. Oni bi trebali biti osposobljeni za dane pokrete unutar osnovne prirode Anđela.

53. Da mogu plivati, O moj ljubljeni, plivati daleko u
vreloj slasti Tvoga bića, O blagoslovljeni, O blaženi dječače!
54. Ovo moje srce je omotano zmijom koja
proždire vlastito klupko.

Stih 54. Simboli srca i zmije su uzeti da predstave Adepta i Anđela, ali Anđeo je sada prikazan istovjetnim sa Velikom Zmijom, Ananta, koja okružuje Svemir i koja stalnim proždiranjem vlastitih kolutova postepeno sužava manifestirani Svemir.

55. Kada će biti kraj, O moj dragi, O kad će Univerzum i
sam Gospod potpuno biti progutani?

Stih 55. Adept se raspituje glede tog procesa. (Odgovor je očito dan u stihu 65.) Usprkos savršenstvu vlastitog ushita, Adept počinje razumjevati da je ovaj takoreći samo oaza u pustinji. On širi pogled sa problema vlastite tuge do promišljanja o Univerzalnoj Tuzi.

56. Ali ne! tko će progutati Beskraj? tko će poništiti
Grešku Početka?

Stih 56. Adept je nadvladan ovim razmatranjem. Izgleda mu teoretski nemoguće “poništiti Grešku Početka”. To znači da je on sada shvatio doktrinu da je početak (berashith) nužno po prirodi greška. Svako razdvajanje, svaki osjećaj konačnosti predstavlja nesavršenstvo. Čista logika kaže da to tako mora biti. On je, naravno, uspio napraviti osobno nesavršenstvo sredstvom postignuća samosvjesti i stoga spiritualnim stanjem koje je iznad svega za što se činio sposobnim. Ali njegovo ga postignuće čini svjesnim cijelog Univerzuma i poistovjećuje ga sa uvjetima bivanja vlastitog uzvišenog bića, te on doživljava Trans Tuge.
Potrebno je imati na umu da Kabalistički gledano Adept nema bitnije razumijevanje bilo kojeg Sefirota iznad Tifareta sve dok ne stigne do njega. Ova postavka je promovirana samo zbog pogodnosti kalkulacije. U stvarnoj praksi uobičajeno je da aspirant bude prožet dubljim motivima od onih koje određuje njegovo raspoznavanje osobnih nesavršenosti.
Smisao odjeljka je da pokaže kako postignuće, umjesto da bude (kao što se po polaznoj točci moglo zamisliti) dovršenje Velikog Djela, može proširiti koncepciju tog rada iz osobne u neosobnu sferu. Prva lekcija koju on uči u osnovi je ta da on mora odmah postati sposoban ući u Treći Red, sada kada je napokon primljen u Drugi. Citiram Liber 418, 14. Etir. On iskazuje ovu doktrinu jedinstvenim uvidom i rječitošću.

Ono što sam mislio da su likovi od stijena, prije osjećani nego viđeni, sad izgleda da su Gospodari pod velom, kako sjede skroz mirno i tiho. Niti jedan se ne može razlikovati od drugog.
I Anđeo govori: Gledaj kuda su te tvoji Anđeli doveli! Ti si tražio slavu, snagu i užitak, zdravlje i bogatstvo i ljubav, i snagu, i dužinu dana. Držao si život s osam ticala, poput hobotnice. Ti si tražio četiri snage i sedam užitaka i dvanaest sloboda i dvadesetdvije Povlastice i četrdesetdevet Objava, i gle! postao si kao jedan od Ovih. Povijena su njihova leđa, na kojima počiva univerzum. Prekrita su njihova lica, koja su vidjela slavu Neizrecivu.
Ovi adepti izgledaju kao Piramide - njihove kape i odore su poput Piramida.
I Anđeo kaže: Uistinu je Piramida Hram Inicijacije. Isto tako je i Grobnica. Misliš li da ima života u Majstorima Hrama, koji sjede prekriveni, utaboreni na Moru? Zaista, nema života u njima.

57. Vičeš poput bijele mačke na krovu Univerzuma; nema
nikoga da Ti odgovori.

Stih 57. Ovaj stih baca svjetlo na prethodna tri. Sada je jasno shvaćeno da se Anđeo bavi jedino Adeptom kao takvim u potpunom srazu svih svojih funkcija. On više nije cilj ili kruna Adepta. Da je djelo ostvareno vidimo iz odgovarajuće perspektive. Adept počinje shvaćati prirodu Anđela kao da je on u njemu, tj., kao da je on relacija Makrokozmosa. Ipak, u posebnom slučaju 666, gdje je Anđeo Aiwass, prikladnost stihova 54-56, koji su na početku bili zagonetni, pokazujući novi i nepoznati aspekt Anđela, je apsolutna. Aiwass je logos Eona, njegov je broj 93, poput Theleme, Riječi Zakona. 666 je instrument koji su on i Tajni Majstori A .˙. A .˙. pripremili i upotrijebili kao instrument kojim Zakon može biti proklamiran. 666 je četvrti broj Sunca čija kuća je Leo, Lav, koji je opet znak čovjeka 666 (uzdižući se pri njegovom rođenju). Ovaj čovjek, stoga, shvaćajući svog Anđela kao savršenstvo svog vlastitog simbola, ga povezuje sa “bijelom” (Kether) “mačkom” (lav), te budući da je on logos, kaže mu “Ti vičeš”. To je veza sa stihovima 54-56, jer 666 želi da Aiwass poništi Grešku Početka izgovarajući Riječ. Za 666 izgleda, pak, da je ta Riječ viknuta “nad krovom Univerzuma”, t.j., priroda Riječi je u potpunosti uzvišena. Krov Univerzuma simbolizira Kether ili Kether sa Stazama aleph i beth što proizlazi iz simboličkog oblikovanja krova nad Drvetom Života.
“nema nikoga da Ti odgovori”. Poviše Kethera je Ništa ili Negativno, tri vrste Aina ili Ništavila. Pritužba 666 je stoga da ova Riječ neće naići na nikakav odjek osim u srcu Nuite.

58. Ti si poput usamljenog stupa u središtu mora; nema
nikoga tko bi Te gledao, O Ti koji gledaš sve!

Stih 58. Stih 58 ponavlja ideju stiha 57. “Usamljeni stup” predstavlja Chokmah, Stvaralačku Riječ, Falusni Merkur, Mudrost kojom su svjetovi bili stvoreni. More je Binah, prirodno stanište Chokmaha. Priroda Binaha, premda je doista razumijevanje, je da bude velika tama. Ovo je konvencionalni simbolizam. Mnogi njegovi primjeri su dani u ovoj i drugim svetim knjigama. Ali vidi posebno Liber 418: (Liber VII, VII, 43-44, parafrazirano)

Ovo je Tajna Babalon, Majke Grozota, ovo je tajna njenih preljuba, jer ona se podala svemu što živi i postala učesnicom u njihovoj tajni. I zato što se učinila služiteljicom svih, postala je gospodaricom sviju. No ti još uvijek ne možeš pojmiti njenu slavu.
Prekrasna si ti, O Babalon i poželjna, jer si se podala svemu što živi i tvoja je slabost svladala njihovu snagu. Jer u tom si sjedinjenju ti razumijela. Zato ti je ime Razumijevanje, O Babalon, Gospo Noći!
I to je ono što je zapisano, “O moj Bože, u posljednjem ushićenju daj mi da postignem jedinstvo s mnoštvom.” Jer ona je Ljubav, njena je ljubav jedna, ona je razdijelila tu jednu ljubav u beskonačno mnogo ljubavi i svaka ljubav je jedna i jednaka s Jednim i zato je prešla “od skupa i zakona i prosvjetljenja u anarhiju samoće i tame". I zato mora Zauvijek skrivati Sjaj svoje Osobnosti.
O Babalon, Babalon, ti moćna Mati, koja jašeš okrunjenu zvijer, opij me vinom svog bludničenja; neka me tvoji poljupci odvedu do bludne smrti, tako da čak i Ja, tvoj peharnik, mogu razumijeti.
Sada, kroz rujni odsjaj pehara, mogu vidjeti visoko gore, neizmjerno uzvišenu viziju Babalon. I Zvijer na kojoj jaše je Gospodar Grada Piramida, kojega sam vidio u četrnaestom Etiru (Jer je Grad Piramida u Četrnaestom Etiru).
(Dvanaesti Etir)

O ti koji si gospodar pedeset vratnica Razumijevanja, nije li moja majka crna žena? O ti koji si gospodar Pentagrama, nije li jaje duha crno jaje? Ovdje prebiva užas i slijepi bol Duše, a gle! čak i ja, koji sam samo svjetlo, zarobljena iskra, stojim u znaku Apofisa i Tifona.
(Četrnaesti Etir)

28. Ja sam Jedan iza svega ovoga; i nosim simbole moćne tame.
29. Postojati će sigil kao od ogromnog crnog zamišljenog oceana
smrti i središnjeg sjaja tame, koji zrači svoju moć preko svega.
30. To će progutati ovu manju tamu.
31. Ali u tom ponoru tko će odgovoriti: Što je?
32. Ne ja.
33. Ne Ti, O Bože!
(Liber VII, Pogl. VII, st. 28-33)

Glavni simbol Chokmaha kao Falusnog Merkura je oko. Citiram iz Njegove vizije dobivene u “Pariškim Radovima”:

“On, (Merkur), je suštinski faličan, ali on ima knjigu u svojoj ruci, Knjigu II koja ima stotinu i šest stranica. Na zadnjoj strani, kao natpis, je četverokraka zvijezda, vrlo sjajna, koju treba poistovjetiti sa Šivinim okom, a knjiga pripada Razredu 7° = 4°. Podnaslov Knjige je BIA, što znači “snaga”.
(“Liber 415, Pariski radovi” ezoterične bilješke Trećeg Rada (Siječanj, 2-3, 1914. E.V.); vidi Equinox IV(2))

U ovom aspektu, mada je Chokmah Riječ, on vidi i ne govori. Riječ je u stvari samo Djelo, prije nego bilo kakvo razumljivo izražavanje. Prigovor 666 je izgleda da Aiwass ne može ni pomoću riječi, ni pomoću djela ispraviti Grešku Početka. Thelema (koja je sama apsolutni simbol Chokmaha) je iznad razumijevanja Univerzuma, funkcija mu je ukloniti njegovo nesavršenstvo.

59. Ti malaksavaš, ti padaš, ti pisaru; viče usamljeni
Glas; ali ja sam te ispunio vinom čiji ukus ne poznaješ.

Stih 59. Epitet “usamljeni” odmah privlači pažnju. Riječ je izvedena iz de-solare, de ima strahovitu snagu, tako da usamljen znači “potpuno sam”. Hijerophanti su se ipak navikli izricati tajnu u prisustvu profanih kroz prednost sličnosti zvukova sol (lat. “Sunce”) i solus (lat. “sam”), posebno u takvim deklinacijama poput soli što je genitiv jednine od solus i dativ jednine od sol, te solis, genitiv jednine od sol i ablativ množine od solus. Riječ usamljen može stoga težiti da označi atribute Anđela kako u Ketheru (solus), tako i u Tipharethu (sol). De može implicirati referencu na njegov odnos sa Adeptom kroz Stazu daleth, Ljubav, posebno u pogledu činjenice da Njegova Riječ Thelema, 93, sadrži ideju Agape, 93.
U stihu Aiwass daje direktan odgovor 666 koji je bio uistinu vrlo obeshrabren uviđajući da je Veliko Djelo, koje je ostvario, usprkos svekolikom zanosu njegove osobne žalosti, bilo samo kapija Staze golemog zadatka razotkrivanja Univerzuma samom sebi. Aiwass objašnjava da je u stvari napravio nužnu magičku vezu između Sebe i Svijeta preko čovjeka 666. Moja klonulost pred osjećajem vlastite odgovornosti, moj osjećaj da je moj rad u korist svijeta osuđen na propast, bio je uvjetovan mojim nerazumijevanjem onoga što je Aiwass uradio. On tvrdi da me je ispunio “vinom čiji okus ne poznaješ”. Vino je univerzalni simbol spiritualne ekstaze i način njenog uzrokovanja. 666 ne zna točno kako će ova ekstaza koja potresa njegov život djelovati na druge.

60. Ono će poslužiti da se opiju ljudi stare sive kugle
koja se valja u beskrajnoj Daljini; oni će lokati to vino
poput pasa koji ližu krv prekrasne kurtizane probodene
Kopljem brzog jahača kroz grad.

Stih 60. “stara siva kugla koja se valja u beskrajnoj Daljini” je zemlja; jer je mjesto na kojem je Adept uhvaćen kako bi održavao komunikaciju sa svojim Anđelom udaljeno od materijalnog Svemira. Pa ipak, ovo vino koje može simbolizirati CCXX ili čak poeziju ili biografiju čovjeka 666, jamačno posjeduje vrlinu opijanja stanovnika ove planete.
Završni simbol je neobično ili čak užasno živopisan. Pominjanje pasa, krvi i brzog jahača sugeriraju priču o Jehu i Jezebel, ali aluzija nije točna ili sasvim razumljiva. Opći simbolizam je ipak dovoljno jasan. (Najprije vidi Pogl. III, st. 40; Pogl. V, st. 8; Liber VII, Pogl. VII, st. 15-16. Vidi također stalno predstavljanje Adepta kao mlade ili kurve. Za brzog jahača vidi Pogl. IV, st. 38-39 i opći simbolizam Anđela kao nosioca svetog koplja ili falusa i postavljenog na konja kako bi se označila njegova brzina i njegova moć nad životinjskom prirodom.)
Krv se stalno uzima kao simbol protičućeg života, kao nosilac animalne energije.
Značenje stiha je stoga da ovaj doživljaj orgije (orgia, lat. “radovi”) Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara postaje hranjenje i način opijanja pasa, t.j., životinja na nižem stupnju razvoja. Time je, ipak, natuknuto da oni sadrže u sebi skrivenog boga. Vidi CCXX, Pogl. II, st. 19. Oni samo trebaju preokrenuti svoju magičku formulu da dosegnu božanstvenost. Zamijeti također uporabu riječi “lizati” što sugerira njihovu žeđ, pohotu i užitak, ali također je povezano sa simbolizmom broja 111 (eng. “lap”; l+a+p=30+1+80=111 – prev.) Ovo implicira “gustu tamu” i “iznenadnu smrt” uključenu u proces Inicijacije. Tu je također cjelokupna doktrina “Lude”. Pored svega ovog riječ “lizati” je na anđeoskom jeziku “zato”, ((Enohijanski LAP, “zato”) Vidi Equinox I(8) (“Liber Chanokh sub figura 84”, Dio III) “48 Poziva ili Ključeva”)) tako označavajući da je tuga ili ograničenje ovih pasa djelo njihove podložnosti snazi Razuma.

27. “Velika je opasnost u meni; jer tko ne shvati ove rune će strahovito pogriješiti. Pasti će u ponor zvan Zato i tu će nestati sa psima Razuma.
28. Neka je kletva na Zato i njegov rod!
29. Neka je Zato prokleto zauvijek!
30. Ako Volja zastane i klikne Zašto, prizivajući Zato, tada Volja staje i ne čini ništa.
31. Ako Moć upita zašto, onda je Moć slabost.
32. Također razum je laž; jer tamo je faktor beskonačan i nepoznat; i sve njihove riječi su naoko mudre.
33. Dosta o Zato! Neka bude bačeno psu!”
(Liber CCXX, Pog. II, st. 27-33).

Student bi trebao meditirati nad ovim razmatranjima dok ih uistinu ne asimilira, pojedinačno i u kombinaciji. On bi trebao konstruirati vizualnu projekciju scene opisane u ovom stihu. Na taj način on će eventualno stići do direktne intuitivne slutnje načina na koji ga životno djelo 666 može unaprijediti kako bi postao sudionik u sakramentu inicijacije. (Vidi također Liber VII, Pogl. III, st. 16, st. 20-25 (24), st. 49,50; st. 56-60; Pogl. IV, st. 17-24; Pogl. VII, st. 47-49.)

Ja sam naglasio značaj ovog odjeljka sljedećim razmatranjem:
Moja magička karijera je počela preuzimanjem zavjeta da ću postići Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara uslijed sebičnih i osobnih razloga. Ja sam, istina je, iskusio Trans Žalosti, ali motivirajuća snaga u ovom Transu da formuliram zakletvu je striktno bila ograničena mojim osobnim nezadovoljstvom situacijom u kojoj sam se nalazio - koliko sam znao bez vlastite intencije. Pripremajući se izvesti Operaciju Svete Magije Abramelina Maga (Knjiga Savete Magije Abra-Melina Maga daje razrađen niz ritualnih instrukcija za priziv Svetog Anđela Čuvara. Crowley je smatrao da je to prevladano sa “Liber 8”), otkrio sam da su moji interesi neodvojivi od onih čovječanstva u cjelini. Stoga sam formulirao svoju Istinsku Volju na ovaj način. Moja misija na zemlji bila je podučiti ljude “idućem koraku”, t.j., potaknuti ih da se posvete postignuću Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara nasuprot više filozofski univerzalnom zadatku koji su Hindu i Budistički mudraci predlagali. Bilo je to moje vlastito postignuće koje me je prisililo da proširim područje moga rada do funkcioniranja kao logosa Eona kako je bilo objašnjeno u odjeljcima Poglavlja o kom je upravo raspravljano. Dva najvažnija rada koje sam napisao, a čije je podrijetlo u cjelini inspiracija, su “Liber LXV” i “Liber VII”, a sada postaje jasno da je prirodno i nužno da to tako bude. Jer “Liber LXV” pokriva sve moguće točke koje mogu nastupiti u vezi sa Stupnjem Adeptus Minora, a “Liber VII” sa onim Magister Templija.
Stihovi 61-63. Počevši sa stihom 54 subjekt ovog poglavlja i cijele knjige je prošao kroz proces modifikacije. Prethodno je gotovo u potpunosti bila zaokupljena odnosima između Anđela i čovjeka, jedina je razlika bila u konvencionalnoj diobi čovjeka na Nephesch, Ruach i tako dalje. Zaista, ako poistovjetimo Anđela sa Jehidahom može biti u redu kazati da “Liber LXV” nije ništa drugo do prošireni komentar Kolone LXVII Libera 777 (Liber 777, st. 17, kolona LXVI daje Hebrejske dijelove duše; vidi također Knjigu 4, izm. izd., Dodatak V, kol. 82-84, st. 551). Ali sada dosežemo prije svega svjesnost Univerzuma u cjelini i potom specifičan odnos 666 sa njegovim bližnjima. Vidjeli smo da je njegova funkcija u životu Planete definirana, te stoga nije neprirodno da Anđeo može ukazivati na aktualne psihičke uvjete Njegovih budućih odnosa sa 666.

61. I ja sam Duša pustinje; ponovo ćeš me tražiti u
pustoši pijeska.

Stih 61. Anđeo proglašava Sebe Dušom Pustinje. Ova primjedba može biti uzeta općenito kao upućivanje na Njegove atribucije Staze gimel koja spaja Kether i Tiphareth, prelazeći Ponor ili na Pustinju čija je suštinska karakteristika nepostojanje duše (Vidi Liber 418, 10-ti Etir). Horonzon je definiran kao odsustvo duše. Promjenjive kakve već jesu forme njegove pojavnosti, ova kvaliteta im je svima zajednička: nema suštine u njima. Oni su Klifoti (oklopi ili ljušture), odvojeni od značenja ili supstance, jer su to puke kategorije bez ikakve individualnosti. Gimel prigodno znači kamila, “pustinjska lađa”. Usp. “Liber VII”, Pogl. VII, st. 22-23, te “Liber 333”, Pogl. 73:

ĐAVO, NOJ I SIROČE
Smrt jaše Kamilu Posvećenja.
Ti grbava i tvrdoglava koja stenješ u Tvojoj Asani, smrt će ti donijeti olakšanje!
Ne ujedaj, dragi Zelatore, nego se strpi! Deset dana si išao sa vodom u svome trbuhu? Ići ćeš još dvadeset sa buktinjom u tvojim križima!
Da! sva tvoja težnja je ka smrti: smrt je kruna sve tvoje težnje. Trostruko je uže srebrne mjesečeve svjetlosti; ono će te objesiti, O Sveti, O Obješeni Čovječe, o Kamilo-Nastavče-trećeg-lica-množine, za tvoju mnogostrukost, ti Sablasti Ne-Ega!
Kada bi te samo Tvoja mati vidjela, O ti UNT!
Beskonačna Zmija Ananta koja obavija Univerzum nije ništa do Crv iz Mrtvačkog Sanduka!
(“za Smrt Arapi kažu da jaši kamilu. “ – Crowley, bilješka u Liber 333, pog 73)
(“UNT, Hinduski kamila. T.j., hoće li te Gospa BABALON gledati sa odobravanjem.”)

V.V.V.V.V. je Moto 666 kao Magister Templija. (Vidi Liber LXI, st. 29-30). Funkcija Magister Templija je uzrokovati cvjetanje pustinje prenoseći logos Eona onima koji su ispod Bezdana. Izvan ove opće predođbe postoji osobna aluzija na 666 koji je Alastor, Duh Pustoši (Grč., O ALASTOR). Neuki Rabini su uključili ovaj simbol u svoju listu demona. Dobro uhranjenim Farizejima, kao i modernoj buržoaziji ništa se nije činilo strašnije od pustoši u kojoj se um mora suočiti sa realnošću. Takvi ljudi se ne boje ničega toliko koliko divljine. Glavne legende njihovih plemena govore o “zemlji mlijeka i meda”, o Obećanoj Zemlji, o fantaziji želja čula.
Uočite da je ovo uglavnom pitanje točke gledišta. (Vidi Pogl. V, st. 59-62). Ono što je kićenom Jevrejinu sa njegovim Edipovim kompleksom krajnja odvratnost,
nama je “zemlja iznad meda i začina i sveg savršenstva” (“Liber LXV”, V, 60), mada je zovemo “Ništa”. Smatramo ih “dosadnima”, a njihov ideal udobnosti i civiliziranosti “starom sivom zemljom” (“Liber LXV”, V, 61). De gustibus non est disputandum (lat. “o ukusima se ne raspravlja”). Ali postoji kriterij u ovom slučaju pomoću kojeg možemo odrediti da li smo mi ili oni bolje odabrali. Jer očito je da ni jedan uvjet egzistencije ne može biti zaista zadovoljavajući ako je njegov užitak moguće omesti. Upitajmo se da li je njegova priroda u skladu sa onom Univerzuma. Jer o tome ovisi Stabilnost. Naći ćemo da je ideal buržuja mirovanje i koncepcija statičnog Svemira. Ovdje nalazimo da to nije tako. Univerzum je neprestan protok. Željeti odmor je stoga suprotno samoj Prirodi. Mi prihvaćamo ovu činjenicu i definiramo Crnu Braću direktno kao one koji nastoje zaustaviti tijek događaja. Buržuj nam je stoga poput nespretnog amaterskog Crnog Magičara. Naša ideja užitka je neometano slobodno kretanje i stabilnost našeg užitka je osigurana našom koncepcijom Jesoda. Mi nalazimo temelj Univerzuma kao neprestanu promjenu. Što se više mijenjamo više smo fiksirani u našoj radosti. (Pogledaj 11. i 3. Etir i nekoliko sličnih odjeljaka u Svetim Knjigama.) Osigurani smo prirodom stvari tamo gdje su buržuji neprestano uplašeni takvim nebitnim stvarima poput protjecanja vremena i stope mijenjanja.
Teškoće pustinjskog života i posebice njihov psihički užas izrazito predstavljaju ovu korespodenciju.
Osim ove reference o Alastoru riječ “ponovo” priziva povijesne događaje 3. prosinca 1909.e.v. u Bou Saada kada je 666 ceremonijalno iskusio Inicijaciju u Stupanj Magister Templija (Vidi Liber 418, 15-ti i 14-ti Etir). Ovo podvlači aluziju. Odavde je očito da je važnost ovih stihova sasvim praktična. Ne treba ih uzeti u mističkom značenju, već kao definitivno predviđanje Velikog Magičkog Povlačenja, koje će biti izvršeno od 666 u nekom periodu u budućnosti. Izgleda da nema jasnih indikacija o datumu tog putovanja, ali njegovi uvjeti su postavljeni sa značajnom preciznošću, a samo mjesto “postignuća” je opisano na način koji ne ostavlja mjesta sumnji.
Student bi se trebao obratiti izvješćima o takvim događajima kao u Vili Caldarezzo ako želi naučiti interpretirati instrukcije dane kroz vizije i proročanstava (Ovaj je događaj u vezi sa Abudizom koji je doveo do Knjige 4; vidi Crowley, Ispovijesti, skraćeno izd., st. 676-680 i Knjiga 4, izm. izd., Izdavačev Uvod, st. XLIX-LVIII).
Uvijek sam tako shvaćao ovaj odjeljak. Prije ili poslije očekivao sam da su moje okolnosti takve da će odgovarajući smjer akcije biti putovanje koje će se ispostaviti potpunim i preciznim ispunjenjem ovog predviđanja. Dok pišem ovaj Komentar neko takvo putovanje se razmatra i može biti dio priprema za putovanje to da sam bio pokrenut da posvetim svoju energiju analizi ove Knjige. Stoga je ona prikladno bliska mome radu i studentu može biti korisno iz
praktičnih pobuda da što brže pronađe put do vjerojatnog značenja simbolizma teksta.
Promatrajući, ipak, ekstremnu važnost ovog Velikog Magičkog Povlačenja bilo bi u krajnjem slučaju neadekvatno raspravljati coram popula (Lat. “pred svima”) dok je ono još uvijek nedovršeno. Štoviše dobro je poznata karakteristika svih istinskih predviđanja da dok neke aluzije mogu biti razumljive još u vrijeme izricanja, tako da bi opće značenje bilo nepogrešivo, a trebalo bi biti i drugih odjeljaka sasvim iznad mogućnosti interpretacije dok ih sami događaji ne objasne. (U Magbetu i Drugom Dijelu Henrija VI, Čin I, Scena 4, te Čin IV, Scena I, linije 30-35, te Čin V, Scena II, linije 67-69 ilustriraju ove uvjete.) Student se također upućuje na interpretaciju i ispunjenje CCXX,III,47.
Stih, III, 47, “jedan dolazi poslije njega, neću reći kada, koji će otkriti Ključ svega ovoga”, je bilo ostvareno od “jednog” Achada [Charles Stansfeld Jones] koji je otkrio broj 31 kao ključ o kojem se govori. Ali za djelo Achada se ne kaže da ono nadilazi ovo jedno istraživanje. [...] Achad je dokazao sebe i dokazao je Knjigu, ovim svojim jednim postignućem; i to je sve.
(Crowley, Knjiga 4, dio IV, pog. 7, izm. izd., st. 438-439. Charles Stansfeld Jones (1886-1950) je Frater Achad (Hebr., “jedan”) i Frater O.I.V.V.I.O. Crowley je poslije napisao: “Ovog jednog ne treba pobrkati sa djetetom koje se spominje drugdje u (Liber CCXX). Lako je moguće da O.I.V.V.I.O. (Jones) (koji je preuzeo stupanj 8°=3° činom volje bez prolaska kroz niže stupnjeve na uobičajen način) nije osigurao svoje potpuno poništenje prolazeći Ponor; tako da su kapljice krvi koje su trebale završiti u peharu Babalone “iznjedrile škorpione i zmije i blatnu Mačku”. U tom slučaju on će se razviti u Crnog Brata, da bi se raspao u komadiće i reducirao na Elemente protiv svoje volje. “ Crowley, neskraćeni komentar na Liber Legis II, 76. Za daljnje proučavanje Jonesove karijere i Crowleyeve krajnje zaključke pogledaj Liber CXI vel Aleph, drugo izdanje, Izdavačev Uvod.)
Nikakav pokušaj istraživanja ne bi mi omogućio da kažem u kom su smislu riječi predskazanja opravdane.

62. Sa tvoje desne strane veliki gospodar i odličnik; sa
tvoje lijeve strane žena obučena u paučinastu svilu i zlato,
sa zvijezdama u svojoj kosi. Putovaćeš daleko u zemlju kuge i
zla; logorovaćeš na rijeci zaboravljenog grada budala; tamo
ćeš se susresti sa Mnom.
63. Tamo ću napraviti Moje stanište; doći ću urešen i premazan
uljem kao za svadbu; tamo će Postignuće biti dovršeno.

[Stihovi 62-63.] U slučaju Velikog Magičkog Povlačenja naznačenog u ovim stihovima podaci su veoma precizni. Čak po pitanju efekta Djela, stih 63, postoji mnoštvo neobičnih izraza - “ukrašen”, “pomazan”, “Konzumacija” - koji su trenutno i moraju biti, dio samog događaja, do kraja su nerazumljivi. Stih je površno gledano maksimalno neodređen. Ovi izrazi mogu pripadati gotovo bilo kojem obliku odnosa između Aiwassa i Zvijeri. Kada Povlačenje bude prošlost uvidjeti ćemo da prikazuje sa gotovo matematičkom preciznošću prirodu orgije i da ne postoji druga riječ koja je može adekvatno zamijeniti. Ova okolnost bi trebala biti nepobitan dokaz onima koji razumiju bilo što od prirodnih zakona, posebno što se tiče znanosti o mogućnosti da Aiwass posjeduje sposobnost predviđanja budućih događaja i njihovog usklađivanja sa Vlastitim planovima.
Neodređenost ovih izraza je očito najvažniji dio ovih dokaza. Jer, kada ih s vremenom budem sposoban protumačiti sa sigurnošću u znatnijoj i uvjerljivijoj mjeri, biti ću u mogućnosti vježbanjem mudrosti aranžirati ispunjenje predskazanja i uništiti njegov svjedočanski karakter. (Ovaj sam paragraf diktirao Bratu O.P.V. uvečer 17. srpnja 1923 e.v. (U stvari 22-22.20, Četvrtak, 17 srpnja 1923, u Hotelu An Souffle du Zephir, Marsa Plage, Tunis). (An. XIX, Sol 24o Cancer, Luna 14o Virgo). Odjeljak će biti pokazan Ediju radi potvrde.)

64. O dragane moj, ja također čekam sjaj neizrecivog trena,
kada će univerzum biti poput pojasa za središnju zraku naše
ljubavi, koja se širi iznad dozvoljene granice Beskrajnog.

Stih 64. Jezik ovog stiha je zbunjuće ekstravagantan, pa ipak nevjerojatno točan. Utisak je da Anđeo vrši nasilje nad jezikom ukalupljujući dvosmislene simbole.
Pogledajte Pogl. III, st. 12, te moj Komentar o njemu. Stihovi 64-65 očito fiksiraju značenje riječi “konzumacija” iz stiha 63.
Teško je naznačiti bilo kakav realan razlog mojem utisku, ali taj utisak je da se ljubav više neće širiti samo do Tipharetha (“Liber LXV”) ili do Binaha (“Liber VII”), već do Kethera i Ain Soph (Bezgraničnog). “Beskonačni” je izgleda Kether. Zaista, ne mogu smisliti nikakvu alternativu. Realno govoreći može biti opisano kao beskonačno na bazi njegove jedinstvenosti. Ali, u tom slučaju, koje značenje dodati “očekivanom kraju”? Sugestija je da postoje dva kraja, jedan očekivan, t.j., arbitražno dosuđen, drugi prirođen njegovoj naravi. Ovo se može odnositi na Malkut ili na Ain.
Alternativno “kraj” može ne predstavljati “finis” već telos. Očekivani kraj može biti parafraziran kao zakoniti cilj.
S druge strane “beskrajan” se može uzeti kao ekvivalentno besciljnom. Zakon savršenstva je dan u CCXX, I, 44: “Čistoj volji, neopterećenoj svrhom, oslobođenoj žudnje za rezultatom, svaki je put savršen.”
Kether kao jedinstvo može biti opisan beskonačnim jer je sam po sebi rezultat, proizvod “ljubavi po volji”, razrješenje Dijade.
Univerzum je uspoređen sa “pojasom za središnju zraku naše ljubavi”, jer kao da je ta zraka beskonačna linija svjetlosti. Potpunost manifestirane egzistencije bi tada bila međa jednostavne središnje TOČKE ove ljubavi.
Ovakvo stanje stvari će se pojaviti kada svaki od dvoje ljubavnika postane poistovjećen sa beskonačnom idejom od koje je on prirodno (centraliziran i ograničen) poseban slučaj. Drugim riječima, Anđeo i Adept će svaki doseći samo-anihilaciju ili rastapanje u biću Nuite ili Hadita ponaosob, te će stoga točka sjedinjenja, vjenčana odaja, biti u središtu Univerzuma konačnih fenomena uočenih jedinstvom beskonačnih suprotnosti. Univerzum će, u stvari, biti određen zrakom koja predstavlja volju ovo dvoje da vole. Fenomen je stoga paralelan sa osnovnim činom stvaranja. Ova formula je duboka i tako važna da mora biti shvaćena i asimilirana studiranjem teorija koje se razmatraju u CCXX prije no što student može očekivati da pripoji i odista definira značenje ideja koje sam nastojao prevesti na jezik intelektualnih koncepata.
Povrh svega ovoga postoji i nesumnjivo Neschamah ili Samadhi značenje stiha 64 koje nije ni na jedan način prihvatljivo za intelektualna objašnjenja osim od Magister Templija, koji je napravio poseban napor kako bi konstruirao jezik sposoban da premosti Samadhi i normalne uvjete svjesnosti.

65. Tada, O ti srce, ja zmija ću te čitavog progutati; da,
ja ću te čitavog progutati.

Stih 65. Zaključak - i neka bude zapamćeno da se cijelo ovo poglavlje bavi prikazom Nesvjesne Volje - je taj da je “konzumacija” Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara, čija je naznaka fiksirana stihom 64, potpuna i neopoziva apsorpcija ljudske svjesnosti Adepta u svjesnosti njegovog Svetog Anđela Čuvara. Simbol srca, tj., pasivnog strasnog života Adepta je izjeden (“Konzumacija”) u božanskom i beskonačnom životu predstavljenom zmijom. Zmija je vibracija energije čije se komplementarne krivulje iskazuju kao smrt i život. To je promjena smjera na solsticijskim točkama krivulja koje proizvode iluziju statičnosti i stoga izazivaju definiranje zbog onih koji nisu uspjeli razumjeti kontinuitet linije, videći samo njen mali lučni dio. Ideja je srodna i kada se zmija uzme kao u stihu 54. Koji god se simbol odabere misao je ista. Konzumacija uključuje preobrazbu razlivajuće vibracije ljudskog života u stalnu zmijoliku spiralnu vibraciju one čiste energije koja nije opterećena rezultatima; koja ne žudi za rezultatom, niti je opterećena njima.

V Poglavlje

Ovo Poglavlje je pripisano elementu Duha; ono se shodno tome bavi harmonizacijom, u okvirima izražavanja ljudskog roda, Četiriju Slijepih Formi Energije. U prethodnim poglavljima čovjek 666, bivajući velika i kompleksna ideja, nije imao nikakvo prirodno pravo ni na kakvo mjesto u odnosima Anđela i Adepta kojeg je odabrao i usavršio u sebi. 666, “pisar” itd., (kako je nazivan u raznim odjeljcima) mora formulirati vezu između sebe i tih drugih. (Vidi Pog. I, st. 31, st. 41-49, itd.)
Ali kao što Duh, silazeći u središte Vatre, Vode, Zraka i Zemlje, stvara od njih Jedinstvo, Mikroprosopusa, tako ovo poglavlje sumira prethodna četiri; ono ga povezuje sa 666. Ono objašnjava kako Kemijsko Vjenčanje njegovog Magičkog Jastva s njegovim Anđelom utječe na ukupnost njegovog bića. Jezik samim tim nije baš tehnički: zaista, neki odjeljci su razumljivi i sasvim neiniciranim umovima.

1. Ah! moj Gospode Adonai, koji se družiš sa Magisterom u
Riznici Bisera, daj mi da oslušnem eho tvojih poljubaca.

Stih 1. 666 je počeo razumijevati svoj odnos sa Vjenčanjem u IV Poglavlju, st. 54. Korijen je yoda (u Tetragrammatonu) u “Nesvjesnom” koje povezuje ljudsku svjest sa Magičkom; usp. Pog. I, st. 44, “eho tvojih poljubaca”, jer je realnost takvih odnosa iznad artikuliranog poimanja. Čovjek može biti svjestan jedino refleksije (u terminima Ruaha) intuicije Neschamaha.
Ova činjenica ide na račun jalovog mucanja mistika starih vremena: oni su prisiljeni osloniti se na retorička sredstva poput upotrebe riječi kao što je “neizrecivo” i na čudesno misteriozne metafore. Ali sada je napokon S.H. Frater V.V.V.V.V., 8=3, surađivao sa G.H. Fraterom O.M., 7=4, ne bi li napravio istinski jezik sa precizno definiranim simbolima u kojem gesta (Lat., doslovno “čin”) A .˙. A .˙. (ponad Bezdana) može biti prevedena u onu R.R. et A.C. (ispod Bezdana). Vidi “Liber DCCCXIII vel Ararita”: nekoliko odjeljaka, a posebno Pogl. V, st. 1-8. Većina mojih spisa o orgiji Svetog Duha Čovjekovog, od Mača Pjesme, Konx Om Pax i 777, do Bagh-i-Muattara i mojih Magičkih Dnevnika su vjerojatno prvenstveno vrijedni čovječanstvu kao prvi sustavni eseji u prikazu Intuicije Neschamaha Intelektu Ruaha.
“Riznica Bisera”. Vidi 777, Kolona 127, gdje su biseri pridodani Prvoj Palači (Vrhovno Trojstvo) i Sedmoj (Jesod i Malkuth). Ali simbolizam Bisera - ili Rose - je posebno pogodan za opis Kemijskog Vjenčanja. Biser je ZRO, (vidi Bagh-i-Muattar; Izgubljeni Kontinent, itd. (Crowley, Mirisni Abadullahov Vrt i Liber Li, Atlantis (Izgubljeni Kontinent))) nejasna Maglica koja sadrži Rashith-ha-Gilgalim novog Univerzuma stvorenog od Suštinske Tvari Jedinstva Anđela i Adepta, izraženog odatle vrlinom “ljubavi po volji” u trenutku Ushita.
U Poglavlju I, Poglavlju Zemlje, pisar ili prorok 666 je srdit, nametljiv, naporan i postiđen. Nije uspio uspostaviti odgovarajuće odnose. Sada mu je to
uspjelo; “daj da poslušam” nije zahtjev ili molba. To podrazumijeva moć kao u pravom konjunktivu. Usp. “neka bude svjetlo”. On ne čeka odgovor.

2. Zar se zvjezdano nebo ne leluja poput lista na treperavom
ushitu tvoje ljubavi? Nisam li ja leteća iskra svjetla
otpuhnuta silnim vjetrom tvoga savršenstva?

Stih 2. On nastavlja sa apsolutnom sigurnošću prikazivati izvor svojih moći. On zamjećuje da je zvjezdano nebo (Nuit) “potreseno”, t.j., njegov je kontinuitet prekinut Kemijskim Vjenčanjem. Druga krajnost je uništenje statičnosti njegovog stanja. On više ne vidi sebe kao nepromjenjivo biće zemlje, već kao “leteću iskru svjetlosti” - čista dinamična vibracija. Ova zamisao, prvi put formulirana u Liber CCXX, a već objašnjena u ovom Komentaru, je u stvari prvi princip onoga što Budisti zovu sammaditthi - pravilna gledišta. Dok god čovjek misli o sebi kao o biću radije nego li o energiji on si ne pridaje, kao što profani pretpostavljaju, stabilnost, već stagnaciju, koja je smrt.
Štoviše, ova iskra je praktički poistovjećena sa ushitom Kemijskog Vjenčanja.

3. Da, uzviknu Sveti i od tvoje iskre ću ja Gospod
zapaliti veliko svjetlo; plamtiću u sivom gradu u staroj i
pustoj zemlji; očistiti ću ga od njegove velike prljavštine.

Stih 3. Već je bilo objašnjeno da je apsolutna predaja lažnog ja prvi uvjet postojanja Istinskog Ja. Dok god je 666 sebe smatrao odvojenim bićem on je ostajao impotentan. Dočim je sebe shvatio kao “otpuhanog velikim vjetrom tvoga savršenstva” Anđeo mu govori o svom uspjehu upravo na onom planu iluzije koji je napustio. Žalost i greška 666 nastala je iz njegovog promatranja svojih bližnjih, iz nesavršenstva i bijede, umora postojanjem na ovom planetu. On je shvatio da njegovi osobni napori, ne samo da ne oslobađaju od zla, već imaju tendenciju da ga povećaju. Sada, međutim, kada je njegova osobnost uništena, ona postaje učinkovita. Nemoguće je promijeniti bilo koje fiksno stanje djelujući na istom nivou. Najviše što može je da prerasporedi njegov karakter formulom ALIM (vidi Knjigu 4, Dio III, Pog. IV), formulom vještičarstva. Ma koliko netko manipulirao znamenkama broja djeljivog sa 9, on i dalje ostaje umnožak tog broja. (Promotrite pozorno cjelokupnu doktrinu povezanu sa brojem 9. Upute su natuknute u ovom Komentaru.)
Svijet Asijaha je kristalizacija Atzilutske ideje kroz Briah i Yetzirah. Može biti odgovarajuće prilagođena uvođenjem neke Atzilutske suštine. Stoga je beskorisno da ga 666 kao biće Asiaha pokuša preurediti. On to može uraditi jedino egzaltacijom do Atzilutha kroz Postignuće Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara i prilaženjem Asiahu kroz Briah iz Yetziraha.
Anđeo spontano obećava 666 da će njegova Istinska Volja biti učinjena djelotvornom. Malena iskra njegove osobnosti biti će rasplamsana u veliko svjetlo i to svjetlo će izgoriti nečistoću “sivog grada u staroj i pustoj zemlji”. Ova Knjiga je napisana u Londonu i očito prvenstveno upućuje na taj grad. Tekst bi mogao značiti da će na ovaj ili onaj način 666 postati “veliko svjetlo”, zlokobni fenomen ispunjen destruktivnošću u očima njegovih stanovnika. Ovako tumačivši ne ostaje jasno što se misli pod “njegova velika nečistoća” ili kako će ih pojava 666 “od toga očistiti”. Ispravan metod tumačenja koji se odmah nameće treba usporediti sa odjeljcima u Svetim Knjigama koje ukazuju na taj grad i studirati ih u svjetlu povijesnih zbivanja kojima je 666 sudjelovao. Čak i tako, usprkos nekim moguće znakovitim događajima čini se da je neki takav događaj još uvijek u budućnosti. Naravno, nije sigurno da je ovakvo tumačenje istinito. Alternativu potražite u numeričkoj vrijednosti grčkog ekvivalenta “sivog grada” ili se može dogoditi da neki grad ima posebno pravo biti opisan sivim.
Nadalje, aluzija može biti izrazito pjesnička metafora; “sivi grad” možda ne znači ništa drugo nego mjesto gdje se ljudi okupljaju, sumorno, maglovito mjesto gdje se ljudi okupljaju. (v. Pog. IV, st. 59-60.)

4. I ti ćeš, O proroče, to vidjeti i nećeš se obazirati.

Stih 4. Usp. stih 21, Liber CCXX, III, 16; također Pogl. I, st. 44. Izgleda kako se u potpunosti podrazumijeva da djelo 666 mora na neki način biti tajno. Vidi Liber CCXX, Pogl. I, st. 10. Moram provesti važne promjene u ljudskom društvu, a ne samo onu najosnovniju koja se tiče početka Eona Horusa i proglašavanja Zakona Theleme. Nadalje, vidjeti ću rezultate svoga rada barem do određene mjere, ali je nužno da si ne dopustim obeshrabrenost razmišljanjem o njima ili zadovoljstvo njima.

5. Sada je Stup postavljen u Praznini; sada je Asi
ispunjena Asarom; sada je Hoor sišao u životinjsku Dušu
Stvari poput plamene zvijezde koja pada u zemljinu tamu.

Stih 5. Ovaj stih potvrđuje tumačenje 3.-eg stiha. Postoji i prilično drugačije upućivanje na Ekvinocij Bogova. ABRAHADABRA, Magička Formula Eona (ne treba je brkati sa Riječju Zakona Eona) predstavlja uspostavljanje stupa ili falusa Makrokozmosa od 6 pozitivnih ideja u praznini Mikrokozmosa od 5 slova aleph. Aleph je praznina ili kteis (Grč., dosl. “brijeg” u značenju “vulva”), bivajući Atu označen sa 0.
Opći simbol je ponovljen posebnim izrazima. Izida i Oziris vladaju svaki za sebe dvama Eonima (Majke i Umirućeg Boga) kroz koje smo prošli. Ispunjenje Asi Asarom pokazuje da je njihova operacija kompletna, a njihov spoj je
rezultirao u pojavi Horusa (Heru-Ra-Ha u njihovim dvostrukim aspektima (a) Sila i Vatra i (b) Tišina.)
Stih nam kaže da je došlo vrijeme da se obznani Veliko Djelo 666, u njegovom službenom odnosu prema A .˙. A .˙., a protivno njegovoj osobnoj magičkoj karijeri.
“Životinjska Duša Stvari”, t.j., Nefeš Svijeta. Gospod Eona predstavlja više od nove stranice u rastućoj infiltraciji svjetla u tamu materije. On djeluje direktno na Svijet Asiaha.
Zamjetite naročito obličje koja preuzima - ono “plamene zvijezde koja pada u zemljinu tamu”. Ono je poput meteora ili kao grom koji napada planetu. (Zamjetite da je on “sišao”; sa zemlje gledajući on izgleda strahotno važan, ali iz Božanske točke gledišta prožet je svom mogućom plemenitošću.)

6. U ponoć si pao, O dijete moje, moj pobjedniče, moj
mačem-opasani kapetane, O Hoor! i oni će te pronaći kao
crni neobrađeni svjetlucavi kamen i obožavaće te.

Stih 6. Simbolizam ponoći i “crnog čvornatog blještavog kamena” upućuje na Atu XVIII gdje se pojavljuje Buba Khephra, Ponoćno Sunce, putujući u svojoj barci Nebesima. (Kamen je svuda dogovorno prihvaćen kao simbol Sunca). Usprkos obećanju simbola - “pupanje sutrašnjice je u ponoći” - ovo prvo pojavljivanje Horusa je mračno i zastrašujuće. Ipak, On je pronađen u ovom obličju i obožavan. Priroda ovog simbola je bez greške iskazana pridodanim epitetima; “dijete” označava neodgovornu i nevinu nepodopštinu. “Moj osvajač” ga nadalje definira dok nadvladava opoziciju inercije ili prirodne predrasude “stare garde” svjetovnih. (Usp. Liber CCXX u cjelini, a posebno st. 3-9, II 17,18, 28, 32, 46, 49-55, 70-72.)
“moj mačem-opasani kapetane”. Ovo naglašava ratnički aspekt u kojem se Horus isprva pojavljuje. Uzimajući da ovi stihovi imaju direktnu vezu sa prvim izdanjem Knjige Zakona u Londonu, zamjetite da je devet mjeseci nakon Equinoxa I, 10 (ovaj se broj pojavio u jesen 1913 E.V.), izbio Rat tako da je Horus zaista obožavan u točno tom aspektu što je i predviđeno na prilično nerazumljiv način.

7. Moj prorok će proricati o tebi; djeve će igrati oko tebe i rađati
će bistru djecu. Nadahnućeš ponosne beskonačnim ponosom i
ponizne ekstazom poniženja; svi oni će nadvisiti Znano i
Neznano onim što nema imena. Jer to je kao da se Arkana
Bezdana otvara na tajnom Mjestu Tišine.

Stih 7. “Moj prorok”, kao u st. 4, ukazuje na 666. Usp. Liber CCXX, Pogl. I, st. 26, itd. Ovaj mu je naziv davan češće od bilo kojeg drugog. Izraz “prorok” ili
“glasnogovornik” je u kontrastu sa izrazom “Zvijer” koji je povezan sa mojom funkcijom u Tifaretu, uključujući moju muškost, kraljevanje, moje ovladavanje ekstazom i ispunjenje dužnosti navedene u Apokalipsi u onoj mjeri u kojoj nam konfuzija izazvana namjernom korupcijom teksta te Knjige dozvoljava kalkulaciju.
Naziv “svećenik” odnosi se na funkciju služenja Bogovima proklamiranim u Liber CCXX i pružanje Sakramenta (nova Magika, formula ABRAHADABRA, itd.). Naziv “princ” može biti povezan pomoću atribucija sa Tifaretom, budući je Mikroprosopus vau Tetragrammatona, vau imajući vrijednost 6 i korespondirajući sa četiri Princa (ponekad Cara) Tarota.
“Prorokovanje” ovdje pomenuto je prije svega CCXX, Pogl. III, sama ova knjiga i razne druge pjesme, eseji i rituali (Liber 418, Etir I). Drugi odjeljak prikazuje Horusa u njegovom aktivnom i odraslom aspektu. Studenta se upućuje na kompletno tumačanje značenja slova aleph, posebno na onaj dio u kojem je objašnjeno da se “beba u plavom jajetu”, Harpokrat (u kojem su sve sile latentne u prvoj fazi nevinosti), jer se on bivajući Harpokrat, Bachus Dipheus, Zeus, Bafomet, Parsifal, kao “Čista Luda”, Velika Luda keltskih Legendi, objesno dijete Hermes, etc., razvija u pubertetu u Parsifala viteza-lutalicu, koji dobija Krunu osvajajući Kraljevu Kćer. (misterija na kojoj su običaji mnogih primitivnih rasa zasnovani. Vidi J. G. Fraser “Zlatna Grana”.) Vidi također falički Hermes, Bafomet Atu XV, Zeus koji uzima oblik zvijeri oplođujući razne žene (Skrletna Žena) kao Atu XI. Vidi također legendu o Ljepotici i Zvijeri, Sabatijanskom Đavolu, Minotauru, Herkulu (na početku prerušenom u nenaoružanog i neodređene seksualnosti), mnoge Azijske legende.
Gospod ovog Eona, dvoje u jednom (vau, he, Atu VI, rođen iz sjedinjena yod i he) je bio predmet prorokovanja kroz povijest. Njegova priroda, funkcija i odnos sa drugim Bogovima je stoga opće poznato znanje među inicijatima ili čak školovanim ljudima. Istovremeno njegovo sadašnje pojavljivanje je na neki način originalni fenomen. Jer On je predstavljen u CCXX kao treći, nakon Nuite i Hadita; a ne kao prvi, budući da su Nuit i Hadit u potpunosti iznad razumijevanja bilo koga osim “Zvijeri i njegove Nevjeste” i “pobjednika Kušnje X” (CCXX, III, 22). On je stoga prikazan kako spontano iskače. Nema nikakve naznake Izide i Ozirisa, tradicionalnog oca i majke Horusa u egipatskoj teogoniji.
“djeve će igrati oko tebe i roditi će bistru djecu”. Podsjeća na gotovo univerzalnu praksu kruženja ili plesanja oko lingama, Svibanjskog drveta ili drugog sličnog simbola kreativne moći. Glas skandala sugerira da žena koja ga prihvati čini ovaj ritual uspješnim pomoću fizioloških predostrožnosti. Ali čak je i tada sposobnost (sukladnost) dviju metoda vidljiva i jezično opravdana među njenom djecom ništa manje negoli Mudrost. Puritanci s pravom tvrde da je Svibanjsko drvo bilo lingam, a Majski dan Prijapski festival.
Preostali dio stiha je krajnje nejasan. Izgleda da je poniznost onemogućena Knjigom Zakona kao neuskladiva sa ispravnim razumijevanjem sebe kao zvijezde, kralja, božanskog ili suverenog bića, ništa manjeg od najvećeg među Bogovima. Prije izgleda da ona vodi u Grijeh, tj., Ograničenja, budući su ponizni podložni neuspjehu obrane svoje neovisnosti i svojih prava. Odavde prvom ili drugom smislu proizlazi da je poniznost vrlina čiji je vrhunac u “ekstazi poniženja”, pa onda nije ništa manje vrijedna poštovanja od bilo kojeg drugog oblika transa.
Vidi I Ching, Pogl. XV, Ch’ien Heksagram. Ovaj je Heksagram sastavljen od trigrama gornjeg principa Kun modificirajući simbol zemlje, Gen.
Vidi zadnji Trigram u “Liber Trigrammaton”:
“Stoga je kraj tome žalost; ipak u toj žalosti je šesterokraka zvijezda slave kojom oni mogu vidjeti povratak u neokaljana Staništa; da, u neokaljana Staništa.” (Liber 27)
Poniženje znači kretanje prema bazi, t.j., prema temelju, Yesodu, koji predstavlja razrješenje dipolariteta Stabilnosti-Promjene. Promotrite prijatan sklad svih ovih simbola i uporedite ih sa doktrinom Tao Te Chinga glede vrhunske snage vode, te niskosti i uzdizanja slabosti na način shvaćen u Tao Te Chingu, u cjelini. Štoviše, ovom prilikom bih citirao Knjigu Laži.

BRESKVE
Meko i šuplje, kako ti nadvladavaš tvrdo i ispunjeno!
Ono umire, ono daje sebe; za Tebe je plod!
Budi Nevjesta; biti ćeš Majka poslije toga.
Tako prema svim utiscima. Ne dopusti njima da te nadvladaju;
štoviše, dopusti njima neka se množe unutar tebe. Najmanji
od utisaka koji hrle ka svojoj savršenosti, je Pan.
Primi tisuću ljubavnika, nosit ćeš samo Jedno Dijete.
To dijete će biti nasljednik Oca Sudbine.
Liber 333, Pogl. 4

TAT
Ex nihilo N.I.H.I.L. fit.
N. Plamen koji se uvija i gori poput škorpiona.
I. neopjevana vječno-protičuća voda.
H. međuprožimajući Duh, spolja i iznutra. Nije li njegovo ime
ABRAHADABRA?
I. neopjevani vječno-protičući zrak.
L. zelena plodna zemlja.
Žestoke su Vatre Univerzuma, na svojim bodežima oni drže
uzdignuto krvareće srce zemlje.
Na zemlji leži voda čulna i uspavana.
Nad vodom visi zrak; a nad zrakom, ali i ispod vatre - i
u svemu-građa svega što je satkano po Njegovom
nevidljivom uzoru, je ΑΙΘΗΡ.
Liber 333, Pogl. 86
( “ΑΙΘΗΡ” je Grč., “eter”, “viši zrak”)

Iz ovoga proizlazi da skromnost i poniznost o kojima se toliko govori nemaju nikakve veze sa X-tom “vrlinom” kojoj je to ime dano (Ovo se može odnositi na razne vrline, kao u kasnom Stoicizmu, ali također može biti iskvareno kraćenje diktata uzetog od “kršćana”). Skromnost Uriah Heepa i Pecksniffa, Tartuffa, “raspetog Isusa” Y.M.C.A.-e, C.I.C.C.U. i sličnih udruženja onih koji žive u čoporu, gdje raste hipokrizija, zavist, lukavština i cijeli taj kompleks strahova koji je karakterističan za one koji sebe smatraju inferiornima. Interesantno je zamijetiti da u Engleskoj povezujemo ovaj način razmišljanja sa kršćanstvom, posebice sa rimokatoličkim kršćanstvom, dok se na Kontinentu ista ograničenja pridaju judaizmu.
“Ponizni” u ovom odjeljku očito koriste određenu magičku formulu sa apsolutnom energijom i sigurnošću.
Rezultati manifestacije Horusa se sada tumače kao “transcendentiranje Znanog i Neznanog nečim što nema imena.” Prilično je jasno da je tomu tako, ali daleko je od očitog zašto bi ta činjenica trebala biti tako snažno naglašena i objašnjena, naročito preko takve neobične i opskurne terminologije. Riječ “to” u posljednjoj rečenici može ukazivati na bezimeno “nešto” ili na “sve ovo”.
“Tajno Mjesto Tišine” je maternica Nuite ili “plavičasto jaje” koje skriva bebu Harpokrata.
“Arkana Bezdana” možda može biti parafrazirana kao “tajna istina koja je manifestirana”. Bezdan uvijek može biti uzet u značenju “nedostatka tla”. To je oblik ili sredstvo manifestacije bilo čega što nije manifestirano. Alternativno, to može biti Bezdan koji je otvoren, koji je takoreći podložan istraživanju.
“Sve ovo” nema imena jer je to Horusovo “Jedinstvo potpuno iskazano” (Vidi CCXX, III, 37). Njegov identitet apsorbira ove različite fenomene sa jednakom potpunošću. U savršenoj čistoći djeteta ili čiste lude, (Parsifal, pitan za ime, odgovara “Ich weiss nicht”(Njem., “Ja znam ništa”) (Wagner, Parsifal, Čin I)) sve razlike nestaju zauvijek (vidi CCXX, I, st. 4 i st. 22-23). Ovaj stih 7 može biti sumiran otprilike ovako:
Proglašavanje Horusa od strane 666 će omogućiti svakoj osobi da ispuni svoju pravu funkciju ili Istinsku Volju i tako radeći da dosegne savršenstvo vlastite prirode, gdje je iluzija dvojnosti potpuno razorena. Kao što je pisano u Knjizi CCXX, I, 44-45:
44. “Čistoj volji, neopterećenoj svrhom, oslobođenoj žudnje za rezultatom,
svaki je put savršen”.
45. “Savršen i Savršen su jedan Savršen, a ne Dva; ne, ništa su!”

8. Stigao si ovamo, O moj proroče, silaznim putevima. Jeo
si izmet Gnjusnih; prostirao si se pred Jarcem i Krokodilom;
zli ljudi su načinili igračku od tebe; tumarao si ulicama kao
našminkana bludnica, zanijeta slatkim mirisima i kineskim
bojama; potamnio si svoje očne kapke Kohlom; premazivao
usne cinoberom; ukrašavao obraze kao slonovača bijelim
gleđom. Igrao si raskalašno na svakoj kapiji i putu velikog
grada. Gradski stanovnici su s pohotom htjeli da te iskoriste
i udare. Rugali su se zlatnim ukrasima koji su ti resili kosu;
bičevali su tvoje obojeno tijelo svojim bičevima; patio si
neizmjerno.

Stih 8. Suština ove rapsodije je jasna; ipak razina na kojoj može biti najbolje interpretirana će se mijenjati u skladu sa stupnjem inicijacije kojeg je čitatelj postigao.
Ugrubo, međutim, za sve slično, može se parafrazirati kao “tvoja duša je bila podvrgnuta kontaminaciji materijalnom i pojavnom iluzijom”. U Pog. II, st. 4-6, 7-16; III, st. 4-12, 40-48; IV, st. 2-3, 5, 33-37, 42-44. Vidi također Liber VII, nekoliko odjeljaka, koji mogu biti otkriveni pomoću pravilne oštroumnosti Oslobođenog Adepta.

9. Ali ja sam kao čisti plamen bez ulja gorio unutar tebe. U ponoć
sam bio sjajniji od lune; po danu sasvim sam prevazilazio sunce;
na tajnim stazama tvoga bića sam gorio i rastjerivao iluziju.

Stih 9. Usprkos gornjem, Sveti Anđeo Čuvar je uvijek nastanjivao biće Adepta, čak ni ne trebajući hranu predstavljenu “uljem”. (Za ovaj simbol vidi Knjigu 4, Dio II, Pog. 5). Anđeo nadvisuje jednako Sol, Lunu i agni, tri načela koja se (u Hindu simbolizmu) redom smjenjuju tijekom dvadeset četiri sata, tako određujući karakter dhyane postignut u bilo kojem trenutku dana (Prijepis kaže: “Za objašnjenje vidi (…)”; ova je doktrina uobičajena za hatha yogu).

10. Stoga si ti potpuno čist preda Mnom; stoga si ti Moja djevica
dovijeka.

Stih 10. Odnos čovjeka sa njegovim Anđelom je neovisan od njegovih ljudskih postupaka. Njegov Nefeš, razmatran u relaciji sa ne-Egom, je nesposoban uplitati se njegovom istinskom Nefešu.

11. Stoga te ja volim neuporedivom ljubavlju; stoga će te oni
koji te preziru obožavati.

Stih 11. Ako neuki ovo shvate dobijaju pravilan pogled na Čovjeka. Oni shvaćaju (npr.) da “grijesi” Shakespearea i Shelleya ne umanjuju njihov genij.

12. Biti ćeš ljubazan i milostiv prema njima; izliječit ćeš ih
od neizrecivog zla.

Stih 12. Neuki, tako pročišćeni, su sposobni primiti dobrobiti Inicijacije Adepata.

13. Oni će se promijeniti u svom uništenju; kao dvije zvijezde koje
se sudaraju u bezdanu i razbuktavaju se beskrajnim plamom.

Stih 13. Ovo izgleda govori o teoriji (trenutno nije moderna) stvaranja sazviježđa. Naprosto se radi o tome da bliski kontakt dvije naizgled “tamne” ili “zle” ideje vodi njihovoj preobrazbi u svjetlost. To je “ljubav po volji”.

14. Sve ovo je govoreno dok je Adonai probijao moje biće svojim mačem
koji ima četiri oštrice; oštricu groma, oštricu Pylona,
oštricu zmije, oštricu Phallusa.

Stih 14. Adonai: hebrejsko ADNI. Alef je svastika ili Munja po obliku: Dalet znači Vrata ili Pilon; Nun se odnosi na Škorpiona, Zmiju; Yod je Falus (Yod kod IHVH) smatran najunutarnijom i najjednostavnijom idejom.

15. Također me je naučio svetu neizrecivu riječ Ararita,
tako da sam stopio šesterostruko zlato u jednu nevidljivu
točku, o kojoj se ništa ne može izreći.

Stih 15. Vidi “Liber Ararita (DCCCXIII sub figura DLXX)”. Simbolički način pisanja Riječi je:
AAATIRR
Posebno djelo bi moglo biti; trebalo bi biti i biti će!; napisano o Tajni ovog Hijeroglifa.

16. Jer je Magisterij ovog opusa tajan magisterij; a znak
majstora je izvjestan prsten od lapis-lazulija sa Okom u
Središtu i sa imenom mog majstora koji sam Ja.

Stih 16. Odnosi se na materijalni prsten (vidi “Duša Pustoši” (Ispovijesti) glede ovoga (Vidi poetski opis citiran u Ispovijestima, skraćeno izd., st. 531-532; također “Budan Svijet”, Konx Om Pax, st. 4-5)). Slova naokolo Oka su V.V.V.V.V. (Vidi Liber LXI, st. 29 nadalje.) Ovo su inicijali Motoa 666 kao Majstora Hrama, 8°=3°, “Vi Veri Vniversum Vivus Vici” (Lat., “Pobijedio sam Univerzum snagom Istine”); također V je latinsko slovo koje označava brojku 5, a njegova vrijednost (Vav ili digamma) je 6. Aluzija je stoga na 5°=6°, Veliko Djelo. Ponovo, raspored slova na lapis lazuliju prikazuje Pentagram.

17. Takođe, On je govorio dalje rekavši: Ovo je tajni
znak i ti ga nećeš otkriti neukom, niti neofitu, niti
zelatoru, niti praktikusu, niti filozofusu, niti manjem
adeptu, niti većem adeptu.
18. Ali oslobođenom adeptu ćeš se razotkriti ako ga
zatrebaš za manje operacije tvog umijeća.

Stihovi 17.-18. Ova instrukcija je osobna i praktična. Usp. CCXX, Pogl. I, st. 10 i 50. Majstor Hrama komunicira, kao takav, samo sa Oslobođenim Adeptom: to jest, direktno.

19. Prihvati obožavanje budalastih ljudi, koje mrziš.
Oltare Ghebera ne oskrnavljuje Oganj, niti je Luna uprljana
mirisima onih koji obožavaju Kraljicu Noći.

Stih 19. Ponovno osobno i praktično za 666. Uradio sam mnogo pogrešaka inzistirajući da sve stvari potpuno razjasnim ljudima koji za to nisu bili spremni.
Gheberi: obožavatelji vatre u Perzij (Comte de Gobineau: Trois Ans en Asie).
Općenito, zlouporaba formule ne povređuje pasivnu stranu, koja nema briga i ne navlači nikakvu odgovornost na sebe.

20. Boraviti ćeš među ljudima kao skupocjeni dijamant među
mutnim dijamantima i kristalima i komadićima stakla.
Samo oko poštenog trgovca će te vidjeti i svojom rukom
će te izdvojiti i slaviti pred ljudima.

Stih 20. Još uvijek osobno i praktično. 666 će nastaviti živjeti normalan život kao običan čovjek, neprepoznat kao takav osim od strane “pravednog”, čovjeka koji može pravilno odmjeriti vrijednosti. Dužnost je i privilegij takve osobe dovesti 666 do prave slave.

21. Ali ti se nećeš obazirati na to. Ti ćeš uvijek biti
srce, a ja zmija ću se tijesno oviti oko tebe. Moj stisak
neće popustiti nikada tijekom eona. Ni promjena, ni patnja,
ni netvarnost te neće imati; jer ti si sve to nadilaziš.

Stih 21. 666 će (naravno) držati do slave onoliko malo koliko je držao i do nerazumijevanja, iskorištavanja i sramote. On će biti u potpunosti apsorbiran u Svom postignuću Znanja i Razgovora Svetog Anđela Čuvara. To je trajno. Promjena, žalost, nestvarnost: anicca, dukkha, anatta: Tri Karakteristike. Vidi moju “Znanost i Budizam” i druge spise.

22. Kao što će dijamant svijetliti crveno pored ruže, a zeleno pored
njenog lista; tako ćeš i ti biti izdvojen od Utisaka.

Stih 22. “Utisci”: vrttis. Istinsko Jastvo je neovisno od svih pojavnosti. Vidi bezbrojna objašnjenja ove materije u mnogim mojim radovima. Vidi, osobito, moj Tao Teh Ching. Majstor Hrama reagira savršenom elastičnošću na svaki sraz, izgledajući sasvim pasivan prema svemu podjednako, ipak u stvari nepodložan prema bilo čemu.

23. Ja sam ti, a Stup je postavljen u praznini.

Stih 23. Usporedi ovaj stih sa st. 5, 24, 25. U stihu 5 Veliko Djelo je objavljeno neosobnim. Ovdje je poistovjećeno sa Postignućem.

24. I ti si iznad stabilnosti Bića i Svjesti i Blaženstva;
jer Ja sam ti, a Stup je postavljen u praznini.

Stih 24. “Biće”, “Svjest”, “Blaženstvo”: sat, cit, ananda (Vidi moje razmatranje Hindu Filozofije (Vidi “Psihologija Hašiša” i njegovo kasnije djelo “Osam Lekcija o Yogi”)). Usporedi sa stihom 21. Postignuće oslobađa Adepta od svih mogućih uvjeta.

25. Također ćeš govoriti o ovim stvarima čovjeku koji ih
zapisuje i on će se odnositi prema njima kao prema svetinji;
jer Ja, koji sam ti, sam on, a Stup je postavljen u praznini.

Stih 25. Ljudska svjest Aleistera Crowleya će biti prosvjetljena u ovom trenutku. On će stoga biti posvećen time i “potrošen” ili “usavršen”. Ovo Kemijsko Vjenčanje sjedinjuje ga sa Anđelom i Adeptom, Troje u Jednom i Jedno u Trojstvu; ovo je krajnje usavršavanje jedinstva. Stoga povratak po četvrti put na simbol Stupa u Praznini. Usp. Četiri Posvete u Neofit Ritualu Ritualu Z .˙. Z .˙. (Vidi “Hram Kralja Solomona”, Equinox I(3), st. 254-258).
Ne bi smjelo iznenaditi Praktikusa - “čak ni njega!” - ako nađe da osobne afere 666 o kojima se diskutira u A.’.A.’. izdanjima Klase A imaju za svrhu prikazati Veliko Djelo stupnja 5°=6°. Ova je knjiga prije svega zaokupljena Postignućem ovog stupnja od strane 666; i to samo stoga što je svako istinsko Postignuće skoro u potpunosti neosobno, te su njegovi sadržaji uvijek valjani za Aspiranta općenito.

26. Od Krune do Bezdana, tako Stup stoji sam i uzdignut.
A beskrajna će sfera od toga briljantno sijati.

Stih 26. Kruna, Kether; Bezdan, Daath ili ono što je iznad Malkutha. Bezgranična sfera, Ain Soph. Općenito značenje je da Postignuće ispunjava cijeli Univerzum.

27. Radovati ćeš se u malim ribnjacima prekrasne vode;
okititi ćeš svoje djevojke biserima plodnosti; zapaliti ćeš plamen
nalik na šibajuće jezike Bogova među ribnjacima.

Stih 27. Bazeni i plamen među njima, odnose se na Sefirote i Staze. Općenito značenje je da je Postignuće omogućilo Adeptu da izvede kreativan rad u svim sferama.

28. Također ćeš preokrenuti sve prožimajući zrak u
vjetrove sjenovite vode, pretvorit ćeš zemlju u plavi bezdan
vina.

Stih 28. To mu omogućava, štoviše, da izvodi preobrazbe: nije jasno zašto su svi ovi posebni primjeri bili odabrani, osim iz čisto poetskih razloga. (Oni su u suštini Zrak Vodi, te Zemlja Vatri).

29. Rumeni su zraci rubina i zlata koji u njemu iskre;
jedna kap će opiti Gospodara Bogova, mog slugu.

Stih 29. Za boje u ovom i posljenjem stihu, usp. CCXX: II, 50-52:
50. “Plav sam ja i zlatan u svjetlu moje nevjeste: ali je crveni sjaj u mojim očima; a moje je bljeskanje purpurno i zeleno.”
51. “Purpur iznad purpura: to je svjetlo više od očnog vida”
52. “Postoji veo: taj je veo crn. To je veo čedne žene; to je veo žalosti i mrtvački pokrov; to nije od mene. Strgnite tu lažljivu sablast stoljeća: ne umatajte svoje poroke u vrle riječi: ti poroci su moja služba; činite dobro i ja ću vas nagraditi ovdje i poslije.”

Gospod Bogova je vjerojatno Jupiter; on može biti odabran jer se cjelokupna transformacija odnosi na Chesed ili zbog njegova položaja kao najvišeg Sefire Mikroprosopusa.

30. Također se Adonai obratio V.V.V.V.V. - u rekavši:
O moj maleni, moj nježni, moj mali zaljubljeni,
moja gazelo, prekrasni moj, moj dječače,
hajde da ispunimo stup Beskraja beskrajnim
poljupcem!
31. Tako da se postojano uzdrma, a nepostojano umiri.
32. Oni koji su to vidjeli povikali su sa užasnim strahom:
Stiže nam svršetak stvari.
33. A baš tako je i bilo.

Stihovi 30.-33. Identificiranje raznih elemenata u kojima je inicijacija razmatrala prvobitnu osobu je sada dovršeno. Veliko Djelo - Solve et Coagula (Lat., “raširi i skupi”-"razrijedi i zgusni"-"rastavi i sastavi") - je dovršeno. Nema razlike između osobnog Postignuća Aleister Crowleya i Proglašavanja Riječi Zakona Theleme kroz njega. Oni koji shvate što to znači sa pravom pretpostavljaju da to znači kraj Eona.

Stihovi 34.-40. Ovaj je odjeljak vjerojatno najnejasniji u cijeloj knjizi.

34. Također sam imao duhovnu viziju i promatrao
očeubilačku paradu bezbožnika, u združeni po dvoje
u vrhovnoj ekstazi zvijezda. Smijali su se i uživali
neizmjerno, obučeni u purpurne odore i pijani
od purpurnog vina i sva njihova duša je bila
jedan purpurni plameni cvijet svetosti.

Stih 34. “Očeubilački”; Oni su pobili svoje očeve; t.j., oni su se izborili za muževnost i svjest o neovisnosti njihove Individualnosti.
“Parada”: Oni slave svoje postizanje Slobode Svečanom Povorkom. Oni manifestiraju Božanstvenost koju su osvojili.
“Ateisti”: “Alah je ateist! On ne priznaje Alaha!” (Bagh-i-Muattar (pog. 25; vidi Mirisni Vrt)). Oni su slobodni od opsjednutosti ovisnošću i moralom.
“Združeni”: Oni se sjedinjuju sa svojim drugovima u “ljubavi po volji”, bivajući jednaki i istovjetni usprkos njihove prividne različitosti, (Vidi CCXX, I, st. 2, 3, 4; 22, 50, itd.) vrlinom ekstaze njihove zajedničke veze sa Nuit.
“Smijeh i užitak”. Vidi CCXX I, 26, 58; II, 19-26, 35-44, 62-64, 70; III, 46.
“Purpur”: Vidi CCXX I, 61; II, 24, 50-51. Purpurno je kraljevska boja, te boja ekstaze, osobito, Kemijskog Vjenčanja Nuite i Hadita.

35. Oni ne vide Boga; ne vide Božiju Sliku; stoga su
uzdignuti do Palače Neizmjernog Sjaja. Oštar mač je udario
ispred njih i vrela Nada se previjala u agoniji smrti pod
njihovim nogama.

Stih 35. Ovi stihovi nastavljaju ideju “ateista”. Usp. također Pogl. I, 7-9, itd. Budući da je njihovo prirodno mjesto Yesod (čija boja je purpurna) oni su se, uništivši Temelj, uzdigli na Hod, (čija boja je također purpurna). Vidi Liber 777, Kol. XVII.
“Mač”: oružje Intelektualne Destrukcije.
“Nada” je gmižući crv, bivajući znak nerealiziranosti nečijeg Jastva kao vrhunskog Užitka.

36. Kao što je njihova obala ushićenja odvojena od vidljive
Nade, tako je i Nevidljivi Strah odletio i nema ga više.

Stih 36. Usp. “Grad Užasne noći”. (James Thomson)

37. O vi koji ste iznad Aormuzdija i Ahrimana! blaženi
ste na vijekove.

Stih 37. U Perzijskoj Teologiji, principi Dobra i Zla. Usp. Nietzsche; i u našoj vlastitoj doktrini, prikazano na mnogo načina na mnogim mjestima.
“U Vijeke”: “Le-Olahm”, LA’aVLM. Vidi Ritual Pentagrama (dano u “Liber O”). Vrijednost riječi je 176; što je 8x22 ili 16x11, a znači Otkupljenje Zmije (22 slova) ili Magičke Moći (11) primjenjene na “Srušenu Kulu” (Atu XVI), za čije značenje vidi gornji komentar.

38. Oni su oblikovali Sumnju kao srp i požnjeli cvijeće
Vjere za svoje vijence.

Stih 38.
RAD TERIJERA
Sumnjaj.
Sumnjaj u sebe.
Sumnjaj čak i kad sumnjaš u sebe.
Sumnjaj u sve.
Sumnjaj čak i kad sumnjaš u sve.
Ponekad se čini kao da ispod svake svjesne sumnje leži neka dublja sigurnost. O uništi je! Ubij zmiju!
Neka se uzdigne rog Sumnje-Jarca!
Zaroni dublje, sve dublje u Bezdan Uma, sve dok ne otkriješ tu lisicu TO. Naprijed psi! Đoiks! Teli-ho! Istjerajte TO!
Tada, puhni u Rog!
(Liber 333, Pogl. 51)

39. Oblikovali su Ekstazu kao koplje i proboli drevnog
zmaja što je sjedio nad ustajalom vodom.

Stih 39. “Koplje”: oružje Sunca (i Marsa).
“Zmaj”: Oboreni Zmaj. (vidi Hram Kralja Solomona, dijagram Pada, Vol. I, 2, stranica 283.)
“Ustajala Voda”: “duša” u neiniciranom stanju, pasivna, kvarna i nepokretna, nepravilno odražavajući prikaz ne-Ega. (Budistička ideja Uma je identična ovoj). Riječi “sat” i “ustajala” to povezuju sa doktrinom Crne Braće, te teorije u CCXX o Univerzumu kao Idenju ili Energiji.
Hadit je kretanje, to jest, Promjena ili “Ljubav”. Simbol Božanstva u Egiptu bio je Ankh, što je remen sandale, koja implicira Moć Idenja; i ona sugerira Ružin Križ, Ispunjenje Ljubavi, po svom obliku.
Harpokrat je također i Patuljak-Duša, Skriveno Jastvo svakog čovjeka, Zmija s Lavljom glavom. Dakle Hadit spoznaje Nuitu vrlinom svoga “Idenja” ili “Ljubavi”. Stoga je pogrešno obožavati Hadita; čovjek treba biti Hadit i obožavati Nju. To je vidljivo čak i iz Njegove instrukcije “da bi me obožavali...” u 22. stihu ove glave. Usporedi Poglavlje I, stih 9. Mi smo potaknuti da sebe ponudimo Nuiti, hodočasnici ka svim njenim hramovima.
Priznavanje da čovjek jest nešto drugo negoli njegovo najunutarnije jastvo je loša Magika. Čovjek se treba strasno upustiti u svako moguće iskustvo; čineći tako on se čisti od onih osobnih predrasuda koje tako priglupo smatramo za sebe same, iako nas one spriječavaju u spoznavanju naših Istinskih Volja i poznavanju naših imena i prirode. Aspirant mora dobro shvatiti da nije paradoksalno reći da je anihilacija ega u Bezdanu uvjet emancipiranja istinskog jastva i njegove egzaltiranosti do nezamislivih visina. Tako dugo dok čovjek ostaje “on sam” univerzum ga nadvladava; neka on uništi osjećaj jastva, i svaki događaj je jednako izraz njegove volje, budući je njegovo pojavljivanje rezultat gomilanja silina koje on prepoznaje kao svoje vlastite.
(Komentar na CCXX, II, 7-8, Zakon je za Sve, izm. Izd., st. 93-95)

40. Tada su svježi izvori bili oslobođeni, da se žedni
ljudi mogu okrijepiti.

Stih 40. Destrukcija ove iluzije dovodi dušu do Čistoće i Kretanja, do “olakšanja”, koje nije besposlica već sloboda akcije, za kojom čovjek žudi. Čista voda je princip Elastičnosti, Prenositelj Energije. Čista Duša je poistovjećena sa Pokretljivim Duhom koji je podučava, reflektirajući ga istinski sa savršenim razumijevanjem. Vidi cjelokupni simbolizam Pehara. (Vidi Knjiga 4, Dio II, Pogl. VII.) Vidi posebice Pogl. III i moj Komentar.

41. Ponovno sam bio uhvaćen prisustvom mog
Gospoda Adonaia i Znanjem i Razgovorom
Svetog Anđela koji me Čuva.

Stih 41. Odjeljak 34-40 je bio “u duhovnoj viziji”. On slijedi nakon 30-33. Stihovi 34-40 tako postaju razumljivi: to je moja vizija čovječanstva u Novom Eonu kojeg sam izrekao Riječ. Sada se vraćam kontemplaciji mojeg osobnog odnosa sa svojim Anđelom.

42. O Uzvišeni Sveti, O Jastvo iznad jastva, O
Samo-Osvijetljena Sliko Nezmislivoga Ništa, O moj dragi,
prekrasni moj, dođi i slijedi me.

Stih 42. Ponavljam Priziv. On je Slika Nuite. Prikladnost ovih fraza postaje očita studiranjem već danog tumačenja Njegove prirode.

43. Adonai, božanski Adonai, neka Adonai potakne blistave
dodire! Tako sam prikrio ime Njenog imena koje je
nadahnulo moj ushit, čijeg je tijela miris pomeo dušu,
čija svjetlost duše ovo tijelo u zvijer ponižava.

Stih 43. Prva rečenica je akrostih od “Ada Laird”. To je ime jedne od djevojaka s kojom sam bio intiman tijekom pisanja ove Knjige. U ovim stihovima namjerno poistovjećujem svoje seksualno oduševljenje sa svojom spiritualnom ekstazom, tako poričući bilo kakvu razliku između bilo koja dva dijela mojeg svjesnog bića.

44. Isisao sam krv svojim usnama; iscrpio sam hranu Njene
ljepote; ponizio sam Ju preda mnom; svladao sam Ju, imao
sam Ju i Njen život je u meni. U njenoj krvi ispisujem tajne
zagonetke Sfinge Bogova, koje nitko neće razumjeti, izuzev
nevinog i razbludnog, skromnog i bestidnog, androgina i
ginandere koji su prošli prepreke tamnica koje je stari Mulj
Khema postavio na Vrata Amentija.

Stih 44. Ustanovljava dubokoumnu Zagonetku Svetosti. (η Σφιγξ = ‘Υραιοσ = 781 = 71 x 11. Vidi autoritete za specijalno značenje ovih dviju riječi (hεφιγξ je “Sfinga” ili “stranac”. γραιοσ nije Grčka riječ, ali izgleda kao prijevod riječi “ureus”)).
Samo oni koji u sebi kombiniraju krajnosti Moralnih Ideja razumiju ovo, spoznajući ih kroz transcendentalno nadilaženje dvojstva. Oni moraju otići i dalje, iznad osnovne suprotnosti spolova. Muškarac se mora upotpuniti i postati androgin; žena mora postati ginandra. Njihova nepotpunost zarobljava dušu. Misliti “ja nisam žena, već muškarac” ili obrnuto, znači ograničiti sebe, postaviti zapreke vlastitom kretanju. To je korijen “zatvaranja” koji kulminira postajanjem “neoskvrnjene Marije” ili “Crnog Brata”. Pod “stari Mulj Khema” je označen princip stagnacije koji je simboliziran u Egiptu (Khemu) Sebekom, stanovnikom mulja Nila. (vidi poviše i u Liber 418 za cjelovito tumačenje). Zamijeti da to nije “zlo”, već ponajviše zastoj Energije Univerzuma. “Suparničke sile Dobra i Zla” su komplementarne i moraju biti sjedinjene “ljubavlju po volji” (kako ja to također često radim, lakoumno i nespretno, zahvaljujući mojoj naobrazbi i ograničenjima jezika) jer označavaju “ono što je protiv moje Istinske Volje”; implikacija nije ni od čega aktivnog, ma koliko gnjusno i strašno moglo izgledati. Bilo koja takva ideja bi trebala biti asimilirana “ljubavlju po volji” pomoću, tako dosegnute njene kontradikcije, kroz ekstazu do nove koncepcije koja nadilazi razinu ovih suprotnosti.
Moja je glavna zapreka u vjerovanju da je bilo koja aktivna Ideja “zlo”, ona je stoga glavno načelo Ropskih Bogova, “Izvorni Grijeh”, postojanje “Osobnog Đavola” suprostavljenog Svemogućem Bogu (Ahriman i Aormuzdi kao gore (stih37)), te prijeti mojoj Volji.
“Amenti”: Zapad - Mjesto Smrti - je strana svijeta dodijeljena Ozirisu kao Umirućem Bogu, što znači, u modernom jeziku, “Isusu”. Za nas “Riječ Grijeha je Ograničenje”(Liber CCXX, I, 41). Jedina mogućnost “zla” je da bi Volja mogla biti zapriječena. Nasuprot tome, robovima “Isusa”, rijedak je čin koji nije po prirodi “grijeh”. Čak je i naša “ispravnost prljavi dronjak”(Izaija 64:6), “Nema nikog dobrog, ne, nikog”(Rimljanima 3:10-12, parafrazirano; vidi također Psalme 14:1-3), itd., itd., itd., ad nauseam, ad praeter!(Lat. Dos. “od (točke) muke – i poviše!”) Za nas, je stoga “Isus” istinsko izvorište i podrijetlo sveg mogućeg “zla”; jer on je istovjetan sa idejom Ograničenja na svakom planu. Kršćanski koncept grijeha kao volje prirodnog čovjeka, “Stari Adam”, je osnova svih unutarnjih sukoba - moralne ludosti.
Istina je da su se neki pisci nazivajući se kršćanima deklarirali za Antinomianizam; ali je ortodoksija to uvijek osuđivala; očito je da te doktrine uključuju panteizam. Pavlovi sofizmi dovoljno jasno demonstriraju koliko dubinski lažan prema sebi netko može biti, toliko da napiše esej kako bi oslobodio um dileme koju implicira teza da “Spasenje” emancipira od “Grijeha” i da je “Svetac” moralno vezan “zakonima Božjim”. Odlomci koji slijede bi bili šaljivi da ih nije povijest označila užasnima:
“Stoga mi tvrdimo da se čovjek opravdava vjerom bez vršenja Zakona.... Ukidamo li tako Zakon vjerom? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrđujemo....
Što ćemo dakle reći? Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo u grijehu, kako da još živimo u njemu?...
Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću. Pa što? Da griješimo, kad nismo pod Zakonom, već pod milošću? Daleko od toga! .... Kad ste bili robovi grijeha, bili ste slobodni u pogledu pravednosti. Pa kakav ste urod onda imali? Urod zbog kojeg se danas stidite, jer je njegov svršetak smrt. Ali sada, dok služite Bogu, pošto ste oslobođeni od grijeha, urod je posvećenje, a svršetak vječni život...
Jer zakon duha života u Isusu Kristu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju griješnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.
Rimljanima, 3:28,31, 6:1-2,14-23, 8:2-4.

45. O divni moj, slatki moj, svu noć ću liti žrtvu ljevanicu na
Tvojim oltarima; svu noć ću paliti žrtvu krvi; svu noć ću
mahati kadionikom mog užitka pred Tobom i žar molitve
će opiti Tvoje nozdrve.

Stih 45. Ovdje postoji namjerna identifikacija riječi Priziva Svetog Anđela Čuvara sa onima podesnim žarkoj rapsodiji upućenoj kurvi.

46. O Ti koji stižeš iz zemlje Slona, omotan tigrovom kožom,
ovjenčan lotosom duha, opij moj život Svojom ludošću,
tako da Ona iskoči dok ja nestajem.

Stih 46. “Zemlja Slona”: Indija. Odnosi se na Dioniza - Bakhusa Difuesa. Simbol Atua 0 je već detaljno objašnjen. Zamjetite naglasak stavljen na njegove atribute: - muška životinjska strast, hrabrost i divljina tigra, raskalašena ženska pasivnost, senzualna (ovjenčana) pa ipak spiritualna, lotosa; no prema njima - čije Kemijsko Vjenčanje je ono Nuite i Hadita - On je imun. (On je Nevinost i Tišina - Beba u plavom Jajetu).
Ja Ga prizivam da “opije moj život” svojim “ludilom”; da me inspirira svojom suštinskom ekstazom.

Pozdravljen, Semelino dijete!
Njoj, kao i tebi, poštovanje i besmrtnost!
Sramota! Spletka olimpske supruge stroge,
Here! Njena strašna zamisao protiv slatkog pijančenja!
Gle! U crvenoj grmljavini i plamenu
Zeus silazi! On daje moć Tebanskoj dami
Da osjeti besmrtan oganj.
Uhvaćena u tom vatrenom valu,
Ona svoju ljubav i život je dala.
Sa zadnjim plačnim poljupcem
Pokušava ona spasiti
Nerođeno dijete.
A ti, O Zeuse, gospodaru Bromija, lovče užasni,
Nerođenu bebu iz Olimpijskog ognja ščepao si:
U svom vlastitom najsvetijem bedru
Što melankolijom plodi
Skrivao si, hranio svjetlom, ambrozijom i mekuštvom.
Da! sa zmijskom kosom i krasnim tijelom
Dionizije, iskočio si u nektarski zrak!
Da! tako snove sudbine, mi se usuđujemo slaviti:
Vijući se prekrasnim kovrčama
Kvaritelju muškog i ženskog
O Dionizije, čuj!
Približi se, budi brz, blizu,
Šapći čarobne riječi
U svako spiralno uho!
O Dionizije, dođi kao
Apolonova strijela!
Sakrij svoju rogatu glavu
U svako krvareće srce!
(Orfej (Sabrani Radovi, vol. III, st. 205-206))

Zadnja fraza “da Ona iskoči dok ja nestajem” je osobito nejasna. “Ona” se može odnositi na Μαρια (Grč., “Maria”; Crowley daje Marie (sa vrijednošću 156) u Liber Aleph, pog. 109. Drugi prijepis sadrži Magia, “Magika” ) - na Adu Laird- na ne znam što!

47. Naredi Svojim sluškinjama koje Te prate da nam pripreme
ležaj od besmrtnog cvijeća da možemo uživati na njemu.
Naredi Svojim satirima da nakupe trnja među cvijeće,
da možemo patiti na njemu. Neka radost i bol budu
pomiješani u vrhovnoj predanosti Gospodu Adonaiu!

Stih 47. Napokon, užitak i bol moraju biti pomiješani, poistovjećeni, u vlastitom Kemijskom Vjenčanju. Jer svi mogući elementi osjeta moraju sudjelovati u vrhovnom Sakramentu. Izostaviti bilo što značilo bi ostaviti to nesavršenim i stoga “zlim”; isključiti gosta sa Svečanosti Vjenčanja; ograničiti Univerzum u toj određenoj dimenziji.

48. Također sam čuo glas Adonaia, Gospoda žuđenog, kako
govori o onostranom.

Stihovi 48.-52. Još jednom se razina Komunikacije između Adepta i Anđela promjenila: ovaj odjeljak je jednostavna instrukcija. Trebalo bi ga čitati u vezi sa Pogl. I, st. 9 i sličnim tekstovima gdje se govori o “onome što je iznad”. Rečeno mi je ovdje, kao najprije na mojoj inicijaciji 1905-1906, (citiraj datume, te daj najvažnije odjeljke u dnevniku), da se moja Misija Čovječanstvu odnosi na Idući Korak na Jakobovim Ljestvama Spiritualnog Uspona Rase (Crowley je zapisao “citirao datume i dao najesencijalniji odjeljak u dnevniku”; najznačajniji početni odjeljak (April 25, 1906. E.V.) je citiran na str. 132. Do 6. srpnja Crowley je izgleda prihvatio svoju ulogu, pišući: “Tebi Adonai posvećujem svoj put. Tebi Augoeides, tebi Samo-Osvijetljeni. Dajem povjerenje sili koja me je napravila ovakvim kakav jesam da ostvarim svoju svrhu: idući korak”). Oni moraju napredovati na zdrav i sređen način, ne uznoseći se Ikarovski prema loše definiranim savršenstvima poput nirvane, već postojano i kritički upotrebljavajući svoje postojeće sposobnosti na najbolji način, ispunjavajući svaku funkciju adekvatno, nepogrešivo, sa inteligentnom težnjom, ne izbjegavajući težak evolucijski rad, ne pokušavajući trčati prije no što mogu hodati, bivajući sigurni u svaki korak prije no što ga poduzmu i braneći svaku poziciju kada je osvojena prije nastojanja da napadnu iduću liniju rovova.
Napoleonova osvajanja 1812 - Moskva - bi trebala upozoriti Aspiranta.
Prema mom iskustvu ovo je najopasnija greška kojoj su podložni zaista obečavajući mladi magičari; dok veliku većinu naprosto spriječava u bilo kakvom napretku.
Citiram slučaj Meredit Starr kao poučnim u najvećoj mjeri (Citat iz “Hag”).
Meredith Starr, čije je pravo ime Herbert Close, bio je tipični luđak. Postoje dvije vrste studenata koji nas tjeraju da prerano osijedimo. Tu je priglupa klasa kojoj je teško razlučiti što u stvari mislim i koja se opire praksi. Ne smetaju mi problemi koje donose takvi ljudi, bez obzira na količinu strpljenja koju zahtijevaju, jer kada napokon uspiju ostvariti rezultat sigurno će to biti nešto što vrijedi i možemo se pouzdati u njihovu istinitost. Problemi dolaze iz najboljih kvaliteta njihova uma: skepticizma i zdravog razuma. Druga klasa uopće nema pameti. Ona živi na vjetrovima vlastite taštine. Ovi ljudi ostvaruju više
mističnog uspjeha po satu, nego li su najveći ljudi u povijesti ostvarili u četvrt stoljeća. Meredith Starr je bio ekstreman slučaj.
Jedna od njegovih iluzija bila je da je on veliki pjesnik. Na početku sam bio iznenađen kada je došao sa poemom koja je bila čista imitacija onoga što sam upravo napisao, tako da je najviše ličila na netočnu kopiju. Kada sam mu to napomenuo, žestoko i sasvim ozbiljno se kleo da se radi o neovisnoj inspiraciji. Nitko ga nije mogao uvjeriti ni što se tiče najupadljivijih stvari.
U nekom smislu njegova je inspiracija bila poprilično originalna. Kada sam spomenuo Amphoru (Crowleyevi devocijski stihovi upućeni Djevici Mariji (1909)), Duh, čudnom koincidencijom je također bio potaknut da napiše himne Blaženoj Djevici. Možda je mislio da će napraviti bolje uvodeći naučene aluzije. Proizveo je dvostih kojeg smatram vrijednijim besmrtnosti od bilo čega što je napisao. Slijedi:
U Kemu starom ti si bila krava;
Djeva Marija si sada.
Nisam imao dovoljno iskustva sa studentima u to vrijeme i jednostavno nisam mogao razumijeti ljude koji proglašavaju uspjeh u tako suptilnim i teškim pitanjima bez da su uključili bilo kakvu moguću zaštitu skepsom. Prvih nekoliko dana bio sam prevaren vjerujući da je Starr odista postigao uspjeh, baš kako je tvrdio. Ali kada sam shvatio da je potpuno zaboravio uspjehe postignute prije 24 sata, uvidio sam da je tu nešto krivo, pa mi nije mnogo trebalo da razumijem kako je njegova dječja taština jednostavno uzimala svaku svoju fantaziju apsolutnom istinom. Bilo je nemoguće održavati korak sa čudesnim moćima koje je posjedovao. Bilo je također nemoguće pomutiti njegovo vjerovanje u snagu njegove puruše.
Ipak, kako je sreća bila na mojoj strani, pojavio se jednog dana i obavijestio me da je upravo postigao moć uzimanja otrova bez posljedica. Sugerirao sam mu da ga iskušam, a on je bio dovoljno lud da sa radošću prihvati ovu sugestiju. “Nazovi Whineraya” (E.P. Whineray, Crowleyev omiljeni farmaceut i autor “Farmaceutskog Studija Kanabis Sative”, Equinox I(1) (1909)), rekao sam Neubergu (Victor Benjamin Neuberg (1883-1940), pjesnik, suizdavač Equinoxa i rani A .˙. A .˙. član) sa sigurnošću i manirom kakvu posjeduju Englezi “i reci mu da odmah pošalje dječaka sa ¼ unce strihnina”. Neuberg je otišao do telefona – i nejasan bljesak zdravog razuma je proplamsao kroz Starrov um. Upitao me mogu li smisliti nešto manje pogubno za slučaj da još nije postigao savršenu moć. Potvrdio sam da mu se mogu prilagoditi i pribaviti 10 grama kalomela (laksativ) iz mojeg ormarića prve pomoći. Postavio je tablete u svoju otvorenu lijevu ruku i progutao ih jednu po jednu, svaki put ih mrveći zubima sa užasavajućim stenjanjem – kojim je namjeravao predstaviti silinu svoje volje - “Snaga ponad Snage, Mo-oć ponad Mo-oći, Adonai!”
Nakon toga smo nastavili pričati o drugim temama. Sat ili slično poslije, kazao je da ide kući, budući je demonstrirao svoju moć kontrole nad kalomelom. Sugerirao sam da bi se možda nešto moglo desiti poslije. Ali, on se tome podsmjehnuo sa prezirom. Obećao je, ipak, da će nas obavijestiti ako se bilo što desi.
Iste noći oko 11,00 zazvonio je telefon. Bio je to Meredith Starr kako bi objasnio da događaj kojim je upravo ukrašena njegova karijera ima veze sa normalnim tokovima prirode i nikako sa kalomelom. Kada smo dovoljno povratili kontrolu nad sobom da uzvratimo, čestitali smo mu na efikasnosti njegovih prehrambenih putova, nadajući se da ćemo se uskoro čuti. Prestali smo nakon nekog vremena brojati, ali telefonski su pozivi postajali sve češći i urgentniji, a njegova objašnjenja sve genijalnija, mada ponekad teška za praćenje ili čak hvatanje, vjerojatno stoga što je bio predodređen za ostvarenje majstorstva nad četvrtom moći Sfinge ili je iz nekog drugog razloga koji se ne usuđujem sugerirati njegov glas postajao čudno slab.
Kao što sam već napomenuo, ovo je izrazit slučaj. Ali opći tip prevladava, po umjerenoj procjeni, kod najmanje 70% takozvanih okultnih studenata. Čak i poprilično ozbiljni tragaoci upadaju u zamku prije nego što se snađu. Moram ih mjesecima trenirati u skepticizmu i naučiti metodi provjere rezultata.
Moja je iskrenost po ovom pitanju, čvrsto vjerujem, glavni razlog moje nepopularnosti kao učitelja. Odbijam laskati ljudskoj taštini. Moram kazati da sumnjam kako se čak i najboljim umovima može vjerovati po ovom pitanju, osim ako nisu prethodno trenirani skroz na skroz u nekoj fizikalnoj nauci. Tek nekoliko ih ima bilo kakvu ideju što se misli pod “mogući izvori greške” čak i kada su voljni zadržati nevjernički stav.
Decartes je rekao da mora postojati trenutak u životu svakog učitelja u kojem on odluči da se odrekne svih svojih predmnijevanja, bez razlike, bez obzira koliko neupitni izgledali. U potpunosti se slažem. Dozvolite mi da dodam da ne pridajem nikakvu vrijednost nikakvom eksperimentu bilo koje vrste, osim ne samo da je provjeren i potvrđen na bilo koji način, već da je i logičan rezultat prethodnog djelovanja. Mislim da je poprilično beskorisno izići na usputnu šetnju, tako da kažem, po Astralnom Planu, pa čak i u viša spiritualna stanja. Nemanje pravog kontakta sa vlastitim iskustvima uzrokuje podložnost iluzijama. Trebalo bi biti očito iz činjenice da je sammasati uspješan test duhovnog razvoja, da svaki eksperiment koji je van istinske putanje neke osobe na kraju izgleda kao da mu ništa ne znači. Sav magički rad trebao bi biti strogo sistematičan.
Može se prigovoriti da su u mom slučaju najvažniji događaji magičke karijere došli neželjeni i doista sasvim protiv moje volje. Ali ova iznimka je prividna. U stvari moja nemoć da to razumijem kao neophodni klimaks prethodnog djelovanja bacio je moju karijeru u apsolutnu konfuziju dok nisam uspio izmiriti naizgledne suprotnosti. Ali, naravno, tu nije bila upletena samo moja karijera, već sudbina cijelog planeta. Ni ne znajući doveo sam se u stanje koje me učinilo
upotrebljivim Vođama Reda na način o kom nisam razmišljao, mada sam formalno tražio da budem iskorišten za takav posao. U svakom slučaju, priroda iznimke je takva da ništa slično neće iskrsnuti nekoliko stotina godina, tako da se opće pravilo vrlo lako može uzeti apsolutnim.
Kasniji razvoj ovog nevjerojatnog mladića je bio interesantan. Ljudi počnu zamijećivati određene stvari, znate već, nakon čega djeluju u skladu s tim u određenim prilikama. U jednom je intervalu prešao Steineru (Dr. Rudolf Steiner (1861-1925) plodan pisac i osnivač Antropozofskog Društva), gdje je svatko tko nije bio pomalo lud bio smatran istovremeno abnormalan i nemoralan.
Steiner se u to vrijeme upravo degenerirao iz iniciranog u beznačajnog Isusovog tajnika. Njegov mozak nije uspio izdržati napetost Tajne koju posjeduje O.T.O. (Steiner je bio iniciran u Drevni i Prvobitni Ritual Masonerije i IX° O.T.O., a kratko je bio i vođa Njemačkog ogranka). Ali Starr nije bio zadovoljan mogućnošću da bude sa Isusovim učenikom. Ništa ga nije moglo zadovoljiti osim Majstora osobno. Otkrio je tog srdačnog Semita negdje u Indiji (Meher Baba (1894-1969)). Odustao je od drvodjeljstva i postao učitelj, strahovito upregnut da privoli Engleske i Američke roditelje da mu pošalju svoje dječake radi treninga. Ali kako je najveća vrlina ove škole prolaziti kroz duge transeve, te gubiti san i apetit, ponekad sam izazvan da naslutim da će se njegov sistem slomiti na ovoj točci (Crowley, Ispovijesti, neobjavljeni pasus).

49. Ne dopusti da stanovnici Thebe iz njihovih hramova bez
prestanka brbljaju o Heraklovim Stupovima i
Zapadnom Oceanu. Nije li Nil prekrasna rijeka?

Stih 49. Usp. Pogl. II, st. 37-44 i Komentar. Živeći u Thebi, traži vodu u Nilu umjesto da trošiš vrijeme u beskrajnim, maglovitim i ispraznim hirovima nad Atlantikom. Na jednostavnom engleskom, prati precizno i strpljivo sistematski tijek Inicijacija propisanih od A .˙. A .˙.. BUDI TEMELJIT. Ptica u ruci vrijedi dvije u grmlju. Brini za lipe, a kune će se pobrinuti same za sebe. Oni koji preziru detalje lako bivaju uništeni od tih istih detalja koje su smatrali beznačajnima; a njihova sramota i zbunjenost su tako još više ponižavajući. Gospodin Nos-u-Zraku se spotakao o vlastitu stepenicu na ulazu.

Glumac – Gibbs, iz Drury Lanea -
Vrlo dobra roda,
Jednom se desilo da je dobio
Prevelik pljesak
Ponekad udari čovjeku u glavu
Kad povjeruje da je dobio
Strahovit pljesak.
Njegov ga je veliki uspjeh pomalo izludio,
Ali nikog to nije brinulo;
Dobro, u drugom mu je komadu
Bila uloga dodijeljena
Manja tek za trun
Od one koja je bila hit.
Stoga, jako usplahiren, odmah je odbio
Igrati ulogu koja mu je dana.
(W.S. Gilbert, “Oholi Glumac” iz “Brb Balada”)

50. Neka Izidin svećenik ne razotkrije nagost Nuite,
jer svaki čin je smrt i rođenje. Izidin svećenik je digao
Njen veo i bio je ubijen poljupcima njenih usana. Tada je
postao svećenik Nuite i napio se mlijeka zvijezda.

Stih 50. Svaki događaj u životu je od kombinirane važnosti. Ni jedan čovjek si ne može priuštiti da propusti iskustvo adekvatno njegovoj trenutnoj inicijacijskoj razini. Ispuni formulu Izide - ne mareći, na trenutak, što je Izida “niža” manifestacija principa yin od Nuite! - i odmah ćeš postati svećenik Nuite, primajući Njenu beskonačnu velikodušnost. (Vidi moj “Preko Ponora”, Equinox I, VII, st. 295-354). Upućujem Aspiranta na dnevnik Brata O.I.V.V.I.O., koji je umjesto da mukotrpno služi kroz dani mu Zadatak Zelatora, preuzeo prednost suptilne Regulacije A .˙. A .˙. koja omogućava bilo kojem čovjeku, bez obzira na stupanj, da se proglasi Majstorom Hrama i da samom vrlinom Zakletve to postane (Charles Stansfield Jones (Frater Achad ili Frater O.I.V.V.I.O.), “Liber CLXV, Majstor Hrama”, dio I, Equinox III(1) (1919). Dio II je trebao izaći u Equinoxu III(2), ali ovaj nikad nije izdan. U ovom slučaju, intenzivna čistoća težnje našeg Brata i Magička Nužnost - u pitanjima koja nisu bila direktno povezana s njegovom karijerom u Redu - omogučivši preuzimanje ovog groznog koraka, očiju otvorenih za obveze i opasnost koji su u to uključeni, spasile su ga posljedica koje bi uništile bilo kojeg arogantnog, bezobraznog ili uobraženog pretendenta.
Usprkos tome, njegovo nepoznavanje detalja posredujućih Stupnjeva, neprestano ga je vodilo najjadnijim greškama, od čijih je razornih posljedica bio spašen brižnim bdijenjem svoga Superiora u Redu, barem što se tiče kritičnijih katastrofa (Ovo je pisano 1923. E.V. Crowley je izgleda zaključio da je Jones klinički poludio i pomutio svoja spiritualna uvjerenja).

51. Neka slabost i bol ne odvrate obožavaoce. Temelji
piramide su bili isklesani u živoj stijeni prije sumraka; da li
je kralj plakao u zoru jer je kruna još uvijek bila
nedovršena u dalekoj zemlji?

Stih 51. Postoji još i treće razmatranje koje treba poduzeti u vezi sa ovom doktrinom Slijedećeg Koraka. Zaista izgleda mnogo lakše lutati po Zemlji Čudesa Vrhovne Trijade negoli mukotrpno prokapati svoj put kroz Stazu Tau; izvesti odricanje Dhamma-Buddhe negoli ostvariti Asanu mukotrpnom primjenom najakutnije boli na tom mrskom i prezrenom fizičkom fantomu, tijelu, čija opsesija sobom je odjednom uvreda, dosađivanje i sama duša Ometanja, Rasipanja, Sramoćenja, Bijede i Očaja.
Ali, to je “prokleta hereza i opasna opsjena” koja se izdiže iz jednostavne činjenice da nitko ne može nikako oblikovati nikakvu ideju o Prirodi Zadatka bilo kojeg Stupnja ponad njegovog vlastitog - a ja to krajnje naglašavam, bez obzira na vlastitu odanost i riješenost da opišem detalje Staze Mudraca - čak i uz muku iznalaženja onog što je praktično novi jezik za ovu naročitu potrebu.
Istina, uspio sam do sada da Inicijat, stižući na bilo koji zadani Stupanj, odmah prepozna ispravnost moga tumačenja, tako potvrđujući svoju sigurnost u moje razumijevanje predmeta i svoju sigurnost da je odista tamo dospio i da nije bio zaveden vlastitom taštinom. Ali, dok nema stvarno iskustvo o ovom dijelu Staze on će krivo interpretirati i moj najjednostavniji prikaz njenih najočitijih simptoma.
Osim ako Aspirant u potpunosti poima i slobodno prihvaća ovu prirođenu nesposobnost, on je samo i suviše voljan pokušati ušuljati se kroz mračnu, turobnu, grozovitu disciplinu svog Stupnja - tim ogavniju jer predstavlja njegova trenutna ograničenja - i savršeno se zabavlja zamišljajući se Oslobođenim Adeptom ili Arahatom ili čak - znao sam jednog takvog nesretnog eksperta u samoobmani - Ipsissimusom! Velikom Njemu nije značilo ništa da je jedina naznaka o tom Stupnju u svim našim Svetim Knjigama spominjanje određene prakse (koja je i sama po sebi iznad shvaćanja bilo koga osim najumnijih Majstora Hrama) kao “otvaranje Stupnja”(“Liber I vel Magi”, stih 18. Naglasio Crowley).
Parabola o Piramidi ne treba komentara: ona je toliko jasna koliko je i uzvišena.
Cijeli odlomak (st. 48-51) može biti sumiran pozivanjem na uobičajen Zdrav Razum - zvan “Uobičajeno Razmišljanje” (lucus a non lucendo (Lat., dos. “izraslo bez svjetla”, što je apsurdno)) kao jedne od najrijeđih ljudskih kvaliteta. Ipak istina leži dublje od ovih ciničnih mudrolija. Zdrav razum je u stvari zajednički svim ljudima: on je vlasništvo Nesvjesnog čije Sveznanje je jednako njegovoj Svemoći. Nevolja je u tome što praktično u svakom pojedinačnom slučaju Intelekt inzistira na uplitanju; Taština žudi za time da si laska “unapređivanjem” onoga što je po prirodi savršeno - sa obvezatno katastrofalnim rezultatima. Ovo je jedna od glavnih interpretacija ponavljane grdnje u Knjizi Zakona protiv “Razuma”, protiv “zato i njegove vrste” (CCXX, II, 27-33, itd.) ili bilo koje slične uzurpacije dostojanstva Individue vlastitim
samo-stvorenim iluzijama. Intelekt bi trebao biti mašina pomoću koje se izražavaju činjenice Prirode. Ali on ih ne može čak ni interpretirati: jer to je funkcija Nešamaha. Čak je i njegova kritička sposobnost ograničena na naizglednu unutarnju suvislost, na izbjegavanje pojave bilo kakvog sukoba. Kada prisvaja bilo koju daljnju funkciju on je ultra crepidam (Lat., dos. “ponad osnove”, parafraza od ne sutor supra crepidam judicaret, “neka postolar ne kritizira ponad granica”; u značenju “ponad kompetencije”).
Zamijeti Riječ “Ali” u CCXX, II, 34, koja stvara protutežu ispravnom smjeru akcije (st. 34-51) u odnosu na krivi (st. 27-33).

52. Tamo je također bio i jedan kolibrić koji je govorio
rogatoj zmiji i molio je za otrov. A velika zmija Svetog
Khema, kraljevska zmija Ureus, odgovori mu i reče:
53. Plovila sam nebom Nue u kolima zvanim Milijuni Godina,
a nisam vidjela nijedno biće na Sebu koje bi bilo ravno meni.
Otrov moga zuba je nasljedstvo moga oca i oca moga oca;
pa kako da ga onda dam tebi? Živite ti i tvoja djeca kao što
smo ja i moji preci živjeli, čak i tisuću milijuna generacija,
može biti da će milost Moćnih podariti tvojoj djeci kap
drevnoga otrova.
54. Tada se kolibrić rastužio u duši i odletio je do
cvijeća i bilo je kao da ni riječ nije bila izgovorena
među njima. Ali ga uskoro guja ujede i on izdahnu.
55. Ali jedan Ibis koji je meditirao na obali divnoga boga
Nila je slušao i čuo. I on napusti običaje Ibisa i postade
zmija, govoreći Možda će za stotinu milijuna milijuna
generacija moja djeca steći kap otrova iz zuba Uzvišenog.
56. I gle! prije nego li je mjesec tri puta narastao on
postade zmija Ureus i otrov zuba se pojavi u njemu i
njegovom sjemenu na vjekove i na vjekove.

Stihovi 52.-56. Parabola o Ibisu, Kolibriju i Ureus Zmiji. Bilo kakav komentar bi bio neumjesan: značenje Parabole, ma koliko bilo duboko, je jasno kao svaki književni odjeljak; a jezik, izvanredno kićen, posjeduje jedinstvenu uzvišenost i jednostavnost.
Moralne vrijednosti, posebno, izazivaju one hvalisavih parabola Evanđelja. Usporedi njihovo sektaštvo, njihovu otrcanost i (prečesto) njihovo moralno zastranjivanje sa ovim remek-djelom.

57. O ti Zmijo Apep, moj Gospode Adonai, tren najkraćeg vremena
je ovo putovanje kroz vječnost i u Tvom vidokrugu su kamene
međe od finog bijelog mramora nedodirnutog oruđem klesara.
Stoga si Ti moj, sada i uvijek i zauvijek. Amen.

Stih 57. Ovaj stih kompletira koncepciju vremena istaknutu u Paraboli. U Znanju i Razgovoru Svetog Anđela Čuvara vremenska razdvajanja prestaju podrazumjevati razliku. Da upotrijebimo rimsku metaforu, svaki dan je označen bijelim kamenom. Ali nema razlike među njima; oni izgledaju slični trenuci blistajuće iskrenosti neokaljane činjenicama života. Svi uobičajeni događaji prestaju uznemiravati glatku briljantnost Čiste Svjesti Bezvremenog Jedinstva.
Stihovi 58.-65. Posljednji odjeljak sumira cijelu Knjigu. On zahtjeva intimno proučavanje i vješto rukovanje od strane Komentatora; jer svaki stih, bivajući po sebi kompletan, je integralan i nužan dio cjeline.

58. I još, čuo sam glas Adonaia: zapečati knjigu Srca i
Zmije; pod brojem šezdeset i pet zapečati svetu knjigu.
Kao fino zlato iskovano za dijademu Faraonove kraljice,
kao velike stijene spojene zajedno u Piramidu za svetkovinu
Smrti Asara, tako sjedini riječi i djela, da u svemu
bude jedna Misao o Meni, tvojem užitku Adonaiu.

Stih 58. “Ja”: Pisar: v. stih 48.
Važnost broja LXV je objašnjena u uvodnoj bilješci. Metafore u ovom tekstu su specifične. Jedan je od zlata - finog zlata - iskovan od finog zlata da se oblikuje prsten koji će krasiti nevjestu i kraljicu. Odnosi se na Adepta i njegovu vezu sa Adonajem.
Metafora kamenja je, s druge strane, Tifaretska. (Tekst pretpostavlja da je Velika Piramida u Gizi originalno dizajnirana kao Hram Inicijacije gdje se sasvim prikladno slavio Ritual Ubijenog Boga). Za cjelokupni simbolizam kamena pogledaj Kabalu, rituale Slobodnog Zidarstva, itd.
Zamjeti da riječi i djela, bivajući pravilno pretvoreni u jedno, gube svoju grubost i postaju čista Misao. (velika slova Th, M, A se mogu pročitati AMTh, hebr. “istina”).

59. A ja odgovorih i rekoh: To je učinjeno u skladu s Tvojom riječi.
Tako je i bilo. A oni koji čitaju knjigu i raspravljaju o njoj
dospijevaju u pustu zemlju Praznih Riječi. Oni koji zapečate
knjigu u svoju krv su odabranici Adonaia, a Misao o Njemu
je Riječ i Djelo; te oni borave u Zemlji koju putnici u daljine
zovu Ništa.

Stih 59. Intelektualni kriticizam ove Knjige vodi praznoj kontroverziji - pustoši pedanterije. Ona mora biti cijenjena poput poeme (zapečaćene u krvi) uzete kao hranjenje samog unutarnjeg života. Oni koji ovo urade postaju odabrani kandidati za Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara. Njihova Aspiracija (Misao) je tada uobličena u Riječ i Djelo: oni dovršavaju Operaciju Svete Magike.
“Zemlja”: odnosi se na Nuit. Oni postaju svjesni da su Zvijezde u Svemiru.

60. O zemljo iznad meda i mirođija i svih savršenstava! Tu
ću boraviti sa svojim Gospodom zauvijek.

Stih 60. Ovo je ideja života Adepta po sebi.

61. A Gospod Adonai mi se radovao i ja sam ponio Pehar
Njegove radosti brižnima stare sive zemlje.

Stih 61. A ovdje, u odnosu na bližnjega svoga. Moja vlastita Magička karijera bi trebala biti adekvatno objašnjenje ovih dvaju stihova.

62. Oni koji piju odavdje su obuzeti bolešću; mržnja se uvukla u
njih, njihova muka liči na gusti crni dim iz zlih staništa.
63. Ali izabrani piju odavdje i postaju baš kao moj Gospod, moj
prekrasni, žuđeni moj. Ne postoji vino nalik ovom vinu.
64. Oni se okupljaju s užarenim srcem, kao što Ra okuplja oblake
oko Sebe dok zalazi u vatreno more radosti; a zmija, koja je
kruna Raa, povezuje ih zlatnim pojasom smrtnih poljubaca.

Stih 62.-64. Ova doktrina je najsmrtonosniji otrov nedostojnima (čak i kršćanski mistici imaju blijedu ideju “jedenja i pijenja vlastitog prokletstva” (Korinčanima 11:29). Čudno da se tekst suzdržava od specificiranja prirode greške: očito jedina točka uzeta u obzir jest je li netko “odabran” ili nije (st. 63.)
Zapazite riječ “umoran” i simbole stagnacije i pasivnosti: a) “Uvukla u njih” b) “gust” c) “crn” d) “dim” e) “stanište”. Usporedi sa ovim znakove Postignuća u stihu 64, sve je vatreno, aktivno i žestoko, čak i u sferi uobičajeno povezanoj sa idejom počinka - “večeri”. Kruna samog Sunca je njihov “pojas” (Vidi Rozenkrojcersku prisegu “Neka ti je um otvoren”, itd. (Israel Regardie, Cjelokupni Magički Sistem Zlatne Zore, Adeptus Minor 5°=6° Ritual, vol. 7, st. 52)) - pojas “smrtnih poljubaca” tako poistovjećuje smrt sa ljubavlju, kreativnom energijom.
Tajna postaje jasnija ako obratimo pažnju na stih 59. Biti “odabran” je pitanje koje odlučuje nečija osobna Volja. Ako je ova Knjiga strana proučavatelju, ona će ga trovati, iznova i iznova; on je mora “zapečatiti” u svojoj krvi; potom je piti kao Vino koje je jednako njegovom životu, ona ga truje do realizacije njega samog kao Gospoda Adonaia, Duše same Knjige.

65. A takav je i završetak knjige, a Gospod Adonai je svuda oko
nje sa svih strana kao Grom i Pylon i Zmija i Phallus, a u
središtu je On poput žene što istišće mlijeko zvijezda iz svojih
bradavica; da, mlijeko zvijezda iz svojih bradavica.

Stih 65. Usp. stih 14: uporno meditiraj o prikladnosti prvog ukazanja ovog specifičnog simbola upravo na ovom mjestu. Simbol je sada upotpunjen uvođenjem Nuite u njegovo središte. Usporedi slično pojavljivanje slova shin u IHVH. Koje će slovo, koje označava Nuit, pretvoriti ADNI kao što shin pretvara IHVH? Uobičajeno slovo je he, “Zvijezda”, Atu XVII, Vodenjak.
(Vidi Crowley, Knjiga Thotha (1944), st. 8-11. Njegov diagram “Dvostruka Petlja u Zodijaku” to pokazuje (Hebrejska slova su dodana)).
(Zamijeti da je procesijom Ekvinocija Sunce sada u Vodenjaku umjesto u Ribama tokom Proljetnog Ekvinocija. U Eonu Umirućeg Boga ljudi su obožavali Djevicu i Ribu). Mi to zamjenjujemo sa Vodenjakom, Nuit, i Lavom (Babalon i Zvijer sjedinjeni). Ali kako “Tzadi nije Zvijezda”, Vodenjak i Ovan se okreću oko Riba kao što se Lav i Vaga okreću oko Djevice. (Aduti VIII i XI međusobno mijenjaju mjesta, te stoga i Atu XVII i IV). Ali stvarno obožavanje Boga (Sunce na sjeveru) je napredovalo od Bika, radišnog žrtvovanog Bika Mitre, do Blizanaca, Djece Ra-Hoor-Khuita i Hoor-Paar-kraata.
Tako dobivamo Pentagrammaton ADHNI, čija je vrijednost 70, A’ain, Oko, Set ili Saturn, Atu XV, “ĐAVO".